Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Znanstveni skup u povodu 100. obljetnice smrti fra Ivana Markovića

Četvrtak, 16. 09. 2010.

Znanstveni skup u povodu 100. obljetnice smrti fra Ivana Markovića, održan je u četvrtak 16. rujna u Franjevačkom samostanu u Sinju na temu „Fra Ivan Marković (1839.-1910.) – Njegovo i naše doba”. 

Skup je održan u organizaciji Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja - Split, Franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Matice hrvatske - ogranak Sinj. Voditelj programa fra Domagoj Runje na početku je sve pozvao na pozdrav Blaženoj Djevici Mariji rekavši kako je 16. rujna 1617. godine okrunjena Gospina slika. Znanstveni skup je u ime organizatora otvorio dr. fra Dušan Moro, pročelnik Katedre ekumenskoga bogoslovlja na KBF-u u Splitu. U pozdravnim riječima istaknuo je kako je „2010. godina u crkvenom i ekumenskom smislu vrlo značajna i znakovita. Ove se godine proslavila 100. obljetnica velike Misijske konferencije u Edinburghu, a istovremeno se ove godine sjećamo 100. obljetnice smrti plodnoga teološkog pisca, franjevca i sina ovoga viteškog i Gospina grada Sinja. Radi se o fra Ivanu Markoviću, profesoru dogmatske teologije i crkvene povijesti te piscu teoloških, povijesnih, polemičkih, duhovnih, putopisnih i prevodilačkih djela”.

Sve nazočne pozdravio je dr. fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja – Split, rekavši kako je kraj 19. i 20. stoljeće burno razdoblje u društvu i Crkvi. Izrazio je nadu da će ovaj simpozij osvijetliti život i rad fra Ivana Markovića kroz njegove mnoge knjige i tako pridonijeti životu Crkve i društva danas. Dr. fra Luka Tomašević u ime rektora Sveučilišta u Splitu Ivana Pavića i kao član Sveučilišnog Senata, u pozdravnim riječima naglasio je da „Sveučilište ima za cilj njegovati znanost i stoga je velika radost kada naši profesori organiziraju i znaju iznjedriti svijetle likove naše povijesti”, te nastavio da je „ideja fra Ivana Markovića o grčkoj prevrtljivosti ili bizantizmu itekako vrijedna danas u vrijeme globalizma”.

Dr. Nediljko A. Ančić, u ime KBF-a u Splitu i suorganizatora simpozija, naglasio je kako će biti „zanimljivo i korisno upoznati lik i djelo fra Ivana Markovića te njegova razmišljanja i nastojanja oko kršćanskog jedinstva u onome vremenu koje nije bilo sklonu ekumenizmu. Ipak želja za punim jedinstvom svih Kristovih vjernika probijala se malo po malo te je u međuvremenu prerasla u opći pokret koji je već urodio velikim plodovima zbližavanjima kršćanskih Crkava premda među njima još ima neriješenih pitanja. Crkva se na Drugom vatikanskom saboru opredijelila za dijalog s drugim kršćanima i za zajednička nastojanja na dugom i mukotrpnom putu prema jedinstvu. U svemu tome veliku ulogu imalo je Tajništvo za jedinstvo koje je preimenovano u Papinsko vijeće za poticanje kršćanskog jedinstva. Fra Bože Vuleta, gvardijan samostana u Sinju, izrazio je veliko zadovoljstvo jer se simpozij održava u Sinju. Naime, fra Ivan Marković u svom djelu „Sinj i njegovo slavlje” opisao je slavlje 200. obljetnice Gospe Sinjske. Fra Mirko Marić, u ime Matice hrvatske - ogranka Sinj i u ime suroganizatora pozdravio je sve nazočne i izrazio želju za plodonosan rad ovoga simpozija.
Zoran Vujanović, u ime gradonačelnika Sinja Ivana Glavana čestitao je organizatorima izrazivši nadu da će nakon ovog simpozija biti tiskan zbornik koji će biti podijeljen učenicima, a istovremeno je obećao i potporu grada Sinja.

Uvodno predavanje „Fra Ivan Marković i pitanje sjedinjenja kršćanskih Crkava” održao je dr. Moro. Predavač je govorio o fra Ivanu i ekumenskom pokretu te naglasio načine provođenja ekumenizma i vrste dijaloga, razloge podjele, te putove i načine međusobnog hoda prema jedinstvu. Zatim je iznio suvremenost i aktualnost Markovićevih postavki i zahtjeva te metodološki pristup problemu podjele i ponovnog ujedinjenja. Na temelju dva dokumenta Ravenski dokument i dogmatska konstitucija ‘Pastor Aeternus’ dr. Niko Ikić rekao je kako ta dva dokumenta povezuje Drugi vatikanski sabor u pojmu koji je važan i danas – jedinstvo. Dr. Milan Špehar održao je predavanje na temu „Ekumenizam Svjetskog vijeća Crkava” te naglasio kako se od 1948. godine počelo razmišljati o modelu ekumenizma ‘jedinstvo u različitosti’ nakon desetljeća borbe jedne protiv drugih. Dr. Jure Zečević govoreći o pomacima s obzirom na sadržaj i značenje pojma ekumenizam naglasio je kako dolazi do promjene u shvaćanju pojma ekumenizam. Naime, ekumenizam se počinje shvaćati kao nepotpuno i nesavršeno jedinstvo, a ne kao razdvojenost, što se temelji na Kristovoj molitvi „Da svi budu jedno”. Stoga, ekumenizam nije započeo u 19. ili 20. stoljeću nego je taj put započeo Isus Krist. Marković je posebno obrađivao teme s obzirom na pravoslavce i katolike u želji da se ostvari jedinstvo. Obilježja koja su karakteristična za Markovića pri radu na ekumenizmu jesu polemika, irenika i simbolika. Dr. Tomo Vukšić, imao je izlaganje na temu „Konkordat između Svete Stolice i kneževine Crne Gore (1886.)”.

Fra Božo Vuleta, gvardijan samostana Čudotvorne Gospe Sinjske, održao je predavanje „Ekumenski sastanci u Europi: od Basela (1989.) do Sibiu-a (2007.)”, a dr. Stjepan Čovo govorio je o sjećanjima i proslavama u čast ocu fra Ivanu Markoviću. Dr. Juraj Brkan u predavanju “Pravo Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji na župe u vrijeme fra Ivana Markovića” postavio je pitanje: Mogu li fratri vršiti službu župnika? i odgovorio kako je Marković na temelju papinih i biskupskih dokumenata dokazao da fratri mogu vršiti službu župnika. Dr. Josip Dukić govorio je na temu „Odnos fra Ivana Markovića i don Frane Bulića” i ustvrdio kako korespondencija među njima nije bila ogromna, ali je značajno da su izmjenjivali dopisnice od 1901. do 1906. godine. U jednom od tih pisama fra Ivan hvali don Franu Bulića o radu koji je učinio, ali je i iznio nekoliko sumnji s obzirom na određene tvrdnje don Frane Bulića, osobito u sumnju prijenosa kostiju sv. Dujma. Fra Ivan nije ulazio u otvorene polemike jer je bio svjestan svoga (ne)znanja, ali mu je bilo drago što je imao milost učiniti malu uslugu Buliću. Dr. Ante Čovo govoreći o temi „Markovićevo djelo o duhovnom vodstvu” kazao je kako je Marković u svom djelu, možda iz svoje poniznosti, naglašavao da je bio slab u duhovnom vodstvu. On je posebno naglašavao dvije važne karakteristike duhovnog vodstva: asketiku i mistiku.

U poslijepodnevnom dijelu programa dr. Ivan J. Bošković održao je predavanje na temu „Markovićev ‘Sinj i njegovo slavlje’ kao jedna od odrednica identiteta sinjskoga (cetinskoga) kraja”. Dr. Marko Dragić obradio je temu „Gospa Sinjska u istoimenom djelu fra Ivana Markovića i suvremenom narodnom pripovijedanju”. Dr. Josip Vrandečić održao je predavanje „Političke i društvene prilike u Markovićevo vrijeme u Dalmaciji (posebice u Sinjskoj i Cetinskoj krajini)”. Dr. Anđelko Akrap prikazao je „Demografske prilike u Markovićevo vrijeme” s posebnim osvrtom na Sinj i mjesta oko Sinja (Dicmo, Otok, Hrvace, …). Markovićevo vrijeme je vrijeme s velikim natalitetom, ali i vrijeme velikih promjena. Nažalost, mnogo ljudi se iz Markovićeva vremena iselilo u prekomorske zemlje.

Dr. Miljenko Buljac govorio je na temu „Važne sastavnice Markovićevih prijevoda Poslanica sv. Jeronima”. On je u izlaganju uključio jezične, retoričke, poetske, povijesne i kršćanko-antropološke sastavnice fra Ivanovih djela. Fra Ivan Marković je prevodio poslanice zadnjih deset godina svoga života kada je pobolijevao i kada se nije uspijevao uključiti u druge značajnije stvaralačke poslove. Upravo tada je došlo do izražaja njegovo poznavanje crkvenih otaca i Svetog pisma koji je u središtu pozornosti bilo i sv. Jeronimu koji je preveo 67 poslanica i jednu poslanicu sv. Augustina. Poslanice je popratio opširnim bilješkama i tumačenjem koje upravo objašnjavaju prva stoljeća kršćanstva kad se sv. Jeronim potvrdio utemeljiteljem egzegeze. Profesor Joško Kodžoman u svom je govoru na temu: „Korespondencija fra Ivana Markovića na njemačkom jeziku” upozorio na način pisanja fra Ivana Markovića. U pismima se odražavaju ne samo sadržaj nego i njegov međusobni odnos s primateljem pisma. Markovićeva korespondencija je uglavnom sačuvana zahvaljujući njegovoj brizi. Među 500 jedinica, što poslanih što primljenih, vidi se da su naslovnici u toj korespondenciji bili različiti: svećenici, časne sestre, profesori i drugi ljudi društvenog, političkog i crkvenog područja. Iz te pisane korespondencije vidljivo je da je on nadišao uske i provincijske okvire kao izvrsni poznavatelj prilika kako povijesnih tako i njegova doba. On je bio i ostao jedan od najutjecajnijih figura svoga doba ne samo na nacionalnoj nego i na međunarodnoj razini. Najlakše se dopisivao i vodio polemike na talijanskom i latinskom. Dopisivanja na francuskom i njemačkom su daleko rjeđa jer nije imao hrabrosti upustiti se u polemike zbog ‘slabijeg’ poznavanja tih jezika. Nijemci su posebno tražili i upućivali molbu s obzirom na postojanje Jeronimovih poslanica. Zadnje predavanje na simpoziju održao je fra Mirko Marić na temu „Fra Ivan Marković i gradnje u svetištu Gospe Sinjske”. (ika)