Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Završna proslava 150. obljetnice utemeljenja Salezijanske družbe

Petak, 18. 12. 2009.

Svečana proslava 150. obljetnice Salezijanske družbe upriličena je 18. prosinca u crkvi Marije Pomoćnice kršćana na Knežiji. Na misnome slavlju koje je predvodio provincijal don Ivan Marijanović koncelebrirala su 33 salezijanca: ravnatelji, župnici i ostali salezijanci iz raznih odgojno-pastoralnih zajednica. Vjernici, među kojima predstavnici Salezijanske obitelji i velik broj mladih ispunili su knežijansko svetište. U liturgijskom su slavlju bila dva osobito važna trenutka: obnova zavjeta i primanje sedmorice kandidata u prednovicijat. 

U prigodnoj akademiji osjetilo se pravo salezijansko raspoloženje koje je, nakon bogata programa, uz domjenak mnoštva uzvanika nastavljeno u dvorani provincijalne kuće. U misnom slavlju, nakon pročitanoga evanđelja, ravnatelj kuće za odgoj zvanja don Milan Ivančević prozvao je sedmoricu kandidata koji su svojim odzivom stupili u prednovicijat. To su Ivan Cikojević, Vlaho Bender, Goran Hasanac, Boro Ljušanin, Ivan Pavin, Tomislav Šagud, Pavao Špoljar.

U propovijedi je provincijal istaknuo važnost i slavljenički karakter obljetnice. Prije 150 godina, 18. prosinca 1859., u Oratoriju sv. Franje u don Boscovoj sobi, sastalo se nekoliko članova s ciljem “promicanja i čuvanja duha prave ljubavi što je zahtijeva djelo oratorija za siromašnu i napuštenu mladež”, kako piše don Alasonatti u zapisniku toga susreta. U istom izvješću koje je potpisao sam don Bosco piše: “Svidjelo se stoga sabranima da ustanove Društvo ili Družbu koja će, međusobno se pomažući u postizanju vlastite svetosti, kao glavni cilj imati promicanje Božje slave i spas duša, osobito najpotrebnijih, pomoću odgoja i obrazovanja.” Propovijed je bila upućena svima, ali se ponajprije odnosila na salezijance protagoniste slavlja. U njoj je na poseban način istaknuto nekoliko tipično salezijanskih sadržaja koji su imali svoje uporište u Konstitucijama, pravilu života i rada don Boscovih salezijanaca.

Vrhovni je poglavar don Pasqual Chavez u najavi proslave 150. obljetnice osnivanja Družbe u pismu od 24. lipnja 2008., poručio da je ovo za sve salezijance “milosna godina”, a poticajni su bili brojni događaji tijekom duhovno pastoralnog hoda prema vrhuncu: obnovi zavjeta što su je 18. prosinca svečano obavili salezijanci diljem svijeta. Nastavljajući ovu misao provincijal je u svojoj propovijedi istaknuo važnost Konstitucija za život pojedinca i redovničke zajednice. One nisu mrtvo slovo, već život. Njihovim vršenjem naš život postaje evanđelje, a evanđelje se pretače u život. One su “put što vodi Ljubavi”. Zato je, u novom izdanju Konstitucija, svakom članku pridružen tekst koji je prijevod Konstitucija u molitvu za njihovo ostvarenje.

Govoreći o salezijancima koji promiču apostolski naum osnivača, provincijal je istaknuo da su oni u prvom redu znakovi i nositelji Božje ljubavi mladima, posebno najsiromašnijima. Salezijanci su evangelizatori mladih, brinu se za apostolska zvanja, odgajatelji su vjere u pučkim sredinama i navjestitelji evanđelja narodima koji ga ne poznaju. Tako pridonose izgradnji Crkve kao Tijela Kristova.
Govoreći o duhu u kojem salezijanci rade za mlade propovjednik je istaknuo da je središte i bit toga duha pastoralna ljubav koju označava mladenački polet što se tako snažno odražavao u utemeljitelju i u počecima Družbe. Istaknuo je također da je poziv salezijanca obilježen posebnim Božjim darom, osobitom ljubavlju prema mladima kakvu je osjećao don Bosco kad je tvrdio: “Dosta je da ste mladi pa da vas jako volim.” Ta ljubav je izraz pastoralnog milosrđa, daje smisao njegovu životu i on za mlade velikodušno žrtvuje vrijeme, sposobnosti i zdravlje: “Za vas učim, za vas radim, za vas živim, za vas sam spreman dati i život”, govorio je don Bosco. Salezijanci svoj duh žive odgajajući mlade preventivnim sustavom tj. ljubavlju koja se besplatno dariva, crpeći snagu iz Božje ljubavi koja spašava i daruje život. On počiva na “razumu, vjeri i ljubaznosti”, združujući odgajatelje i mlade u ozračju obitelji, povjerenja i dijaloga. Svaka salezijanska ustanova, župa, škola, oratorij, omladinski centar, po uzoru na don Boscov oratorij u Torinu, pozvana je biti dom koji prihvaća, župa koja evangelizira, škola koja priprema za život i dvorište za prijateljske susrete i život u radosti. Odgoj i evangelizacija promiču cjelovitoga “savršenog čovjeka” po uzoru na Isusa Krista, nastojeći da odgajanici postanu “pošteni građani i dobri kršćani”. Ukratko rečeno: odgaja se evangelizirajući i evangelizira odgajajući.

Nakon propovijedi provincijal je salezijancima podijelio novo izdanje Konstitucija, a oni su zajednički izgovorili obrazac zavjetovanja i tako obnovili svoju vjernost Kristu u don Boscovu duhu.

Na istome misnom slavlju veoma je znakovit bio prinos darova u kojem su sudjelovali salezijanci prinosom kruha i vina, sjemeništarci koji su prinijeli Konstitucije i Bibliju, animatori ruže i krunicu, salezijanci suradnici svoje Pravilo apostolskog života i maslinovu grančicu, sestre Kćeri Marije Pomoćnice uljanicu i križ, učenici salezijanske klasične gimnazije u Rijeci i Katoličkog školskog centara u Žepču, maketu Školskog centra.

Prigodna akademija započela je pjesmom “Malo mjesto kraj Torina” koju je otpjevao kantautor Dragutin Siladi. Mladi su izveli skazanje “Skromni, ali slavni počeci”. U nekoliko su prizora dočarali ozračje don Boscova oratorija u Valdoccu. Priča o pripremama i nastanku Salezijanske družbe kao i brojne dodatne scene najavljivali su voditelji Lejdi Oreb i Tomislav Baran. Tako je u prvoj izvanrednoj sceni nastupila koordinatorica salezijanaca suradnika Anica Prašnjak, tumačeći životno pravilo i rad te salezijanske grane u raznim središtima. Salezijanska mladež izvela je dijalog don Bosca i ministra Rattazzija, nakon čega je skupina Davidias iz Jaruna otpjevala pjesmu “On dolazi”. Scenski prikaz Razgovora don Bosca i Marije Mazzarello izvele su sestre Kćeri Marije Pomoćnice s. Maja i s. Zrinka s mladima. Bila je to originalna, spontana i vedra usporedba našega vremena s duhom vremena u kojem su živjeli sveti utemeljitelji.

Salezijanska mladež nastavila je svoju priču o neposrednoj pripremi za osnivanje Družbe nakon čega su gledateljima dvije power point prezentacije dočarale život i rad u Salezijanskoj klasičnoj školi u Rijeci, koja je na blagdan Bezgrešne proslavila 50. obljetnicu rada, i škola u Katoličkom školskom centru u Žepču. Središnjim bi se mogao nazvati prizor u kojem je prikazano kako je don Bosco s najboljim učenicima u oratoriju, osnovao Salezijansku družbu. Prizor je začinila druga pjesma skupine Davidias pod naslovom “Jedina”. Premda su mladi dominirali cjelokupnom scenom, svojevrsno iznenađenje priredili su članovi Pokreta salezijanske mladeži koji su u Crkvu ušli opremljeni simbolikom dvaju stupova: Euharistije i Marije Pomoćnice s temom “Graditelji kraljevstva nebeskog”. Pjesma i sadržajna poruka doživjeli su vrhunac kad su provincijalu uručili sliku sa svojim potpisima. Posljednji prizor bila je PP prezentacija o dolasku salezijanaca u Hrvatsku koju su pripremili salezijanci uz tehničku potporu Tomislava Štoreka iz Rudeša.

Akademiju je privela kraju poznata pjesma “Pozdrav prijatelju” koju su također predvodili mladi animatori. Nakon svečane akademije uzvanici su se krijepili i ugodno družili u velikoj dvorani provincijalne kuće gdje su mogli razgledati filatelističku izložbu “Don Bosco i salezijanci” što ju je postavio Berislav Turudija, bivši salezijanski učenik. (ika)