Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

XXXII. međureligijski, internacionalni susret redovnika i redovnica

Srijeda, 18. 06. 2008.

U periodu od 12. do 18. lipnja 2008. u Španjolskoj u gradu Sobrado de los Monjes u Galiciji održan je međunarodni međureligijski kongres redovnika i redovnica. Domaćini su bili redovnici cisterciti. Tema kongresa je bila: Snaga Kristovog imena - srce svijeta. Bilo je više od 50 sudionika, koji su stigli iz različitih zemalja (Njemačke, Belgije, Bugarske, Hrvatske, Španjolske, Estonije, Francuske, Gvatemale, Italije, Perua, Rumunjske, Švicarske, Češke i Ukrajine), različitih kultura i vjera. Među sudionicima, bili su i pravoslavni episkopi i jedan patrijarh. 

Poruke i čestitke pristigle su od ekumenskog patrijarha Bartolomeja iz Istanbula, od kardinala Waltera Kaspera (Predsjednika Papinskog Vijeća za Promociju Jedinstva Kršćana), od kardinala Franca Rodéa (Upravitelja Kongregacije za Institute Posvećenog Života), od nadbiskupa Juliana Barria iz Santiago di Compostela i od španjolsko-portugalskog metropolite Policarpa.
Nakon svake konferencije, slijedila je rasprava u dvorani a nakon toga okrugli stolovi, tako da je bilo puno prostora za izmjenu ideja i međusobnog upoznavanja. Svi su članovi bili otvoreni za prihvatiti kritike i opravdati svoje ponašanje. Mnoge predrasude su pale i odmah se uspostavio stav milosrđa i prihvaćanja od strane svih sudionika. Puno se insistiralo na neophodnosti dijaloga i jedinstva među kršćanima, kao sredstva za izlazak iz naše zatvorenosti i kao svjedočanstva naše vjere u Isusa Krista. Potraga za Jedinstvom je neophodna služba, koju svatko od nas mora dati Crkvi kako bismo živjeli vlastito poslanje. Svima nam je postavljeno isto pitanje koje je Isus postavio apostolima “…a vi što kažete tko sam ja?“. Iz toga su proizašle mnoge konstruktivne kritike. Bilo je puno iskrenosti i poniznosti u svakome od nas. Raspravljalo se puno i o Ekumenskoj Karti, kao vodiču ekumenskog puta u Europi. Bez obzira na sve različitosti koje nas razdvajaju, možemo se osjećati ujedinjenima kad slušamo, meditiramo i molimo Božju Riječ. Bez omalovažavanja teoloških pitanja, koja nas razdvajaju i koja nam ne dozvoljavaju da zajedno razlomimo Kruh na euharistiji, možemo se svi okupiti u ime Isusovo. Ova i druga razmišljanja, proizašla su iz konferencija i iz studijskih grupa.
Jedan cijeli dan bio je posvećen proučavanju liturgije prema rimokatoličkom ritualu, pozivajući se na crkvene dokumente i na razlike sa drugim ritualima. U studijskim grupama produbljena je tema: “Krist središte liturgije za promjenu svijeta“ prema poslanicama Svetog Pavla Efežanima i Kološanima
Kongres je završio hodočašćem u Santiago di Compostela, gdje smo sudjelovali na svetoj misi koju je služio španjolski biskup, nakon čega smo posjetili muzej i poljubili relikviju Svetog Jakova.
Slijedeći kongres će biti kroz dvije godine u Grčkoj.
Smatram da su slični kongresi, gdje se teorija i praksa izmjenjuju, vrlo korisni za osobe koje sudjeluju i za grupu koju predstavljaju. Upoznavanje različitosti otvara duh i srce, jer daje mogućnost da upoznamo motivacije, da pobijedimo predrasude, da nađemo elemente koji nas ujedinjuju i da idemo skupa prema zajedničkom cilju.
Trebamo naučiti trpjeti i ne suditi drugima svaki put kad sudijelujemo u liturgiji a ne smijemo podijeliti Tijelo i Krv Kristovu. To možemo postići samo ako se međusobno susrećemo i upoznajemo.
Bilo bi zanimljivo posijetiti pravoslavne časne sestre koje se nalaze u Hrvatskoj i podijeliti sa njima trenutke molitve i gozbe.