Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Ukop o. Petra Perice nakon više od šezdeset godina

Subota, 26. 06. 2010.

Isusovac o. Petar Perica, kojeg su partizani ubili metkom u potiljak u listopadu 1944. godine na Daksi, pokopan je u subotu, 26. lipnja, nakon više od šezdeset i pet godina, u isusovačkoj grobnici na gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku.
Misu i sprovodne obrede u koncelebraciji desetak svećenika, nazočnosti onog dijela pokojnikove rodbine koji živi u Hrvatskoj i štovatelja predvodio je pater Petar Nikolić, superior isusovaca u Dubrovniku. 

Pater Nikolić je izrazio s jedne strane radost što se tijelo pokojnika nakon toliko dugo vremena dostojanstveno pokapa, a s druge strane žalost zbog činjenice da je trebalo toliko dugo. „Kakav smo to mi narod da smo dopustili da se preko šezdeset i pet godina netko ne pokopa?”, kazao je pater Nikolić dodavši kako su i Rimljani i Židovi i pogani pokapali svoje mrtve bez obzira na sve. Zar su neki toliko mogli ideologijom biti zaneseni da nisu bili spremni ni sprovod dopusti?, zapitao se propovjednik. Također je pozvao okupljene na molitvu za one koji nisu znali što čine kako bi bili veliki poput patra Perice.

Prigodne govore nad otvorenim grobom održali su isusovac Roko Prkačin i katedralni župnik don Stanko Lasić. Otac Prkačin podsjetio je na životni put patra Perice i istaknuo ne samo mučeničku smrt nego i svetost života pokojnika. „Nije bio samo vjerski informator nego i formator duša” koji je svojim propovijedima budio u ljudima vjeru i nadu, kazao je pater Prkačin. Prenio je svjedočanstva kroničara o uhićenju patra Perice te svjedočanstvo jedinog preživjelog iz zatvora u Karmenu Vinka Filičića. Kako je među zatvorenicima vladala neizvjesnost jer nisu znali kamo ih vode patre Perica je svima podijelio odrješenje, a nakon toga je lapadski župnik Đuro Krečak podijelio odrješenje samom Petru Perici. Dr. Lasić je ukazao na pokojnikovu umjetničku nadarenost za pisanje kao i osjećaj za siromašne. Također je izrazio želju da Dubrovčani pokrenu postupak za njegovu beatifikaciju jer su i molitve žrtava s Dakse pomogle da u posljednjem ratu opet ne strada dubrovačko svećenstvo i inteligencija, da se ne ponovi Daksa.

Petar Perica rođen je 1881. godine u selu Kotišini pokraj Makarske. Još kao dječak u Travničkom sjemeništu spjevao je pjesmu „Do nebesa nek se ori”, kojom je proteklih desetljeća bio prisutan na gotovo svim crkvenim procesijama i slavljima. Članom Družbe Isusove postao je 1901. godine te je kao odgojitelj ispjevao i drugu poznatu pjesmu „Zdravo Djevo, svih milosti puna”. Za svećenika je zaređen 1914. godine. Bio je duhovni vođa katoličkih organizacija u Splitu i Šibeniku. U Dubrovnik je došao 1937. godine i postao superior isusovačke zajednice i duhovnik u Biskupskom sjemeništu. Uhićen je četvrtog dana po ulasku partizana u Dubrovnik, odveden u zatvor u Karmen te bez ikakvog suda, zajedno sa drugim svećenicima i uglednim građanima Dubrovnika, likvidiran u noći sa 24. na 25. listopada 1944. na Daksi. Prošle godine posmrtni ostaci stradalnika ekshumirani su te je dio njih identificiran na patologiji dubrovačke Opće bolnice, a među njima i ostaci padra Perice, kako su ga u Dubrovniku zvali. (ika)