Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Susret biskupa BK BIH s članovima Konferencije redovničkih poglavara i poglavarica BIH

Srijeda, 29. 04. 2009.

Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i članovi Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH održali su 29. travnja svoj četvrti redovni godišnji susret u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića. Sudjelovali su svi biskupi BK BiH i svi provincijalni poglavari i poglavarice u BiH. Zbog važnosti poruke, donosimo tekst u cijelosti.

Na početku zasjedanja upućene su čestitke novoimenovanom provincijalu Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovri Gavranu i nedavno izabranoj provincijskoj predstojnici Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije s. Ivanki Mihaljević kao novim članovima redovničke Konferencije.

Imajući pred očima Godinu sv. Pavla, biskupi i provincijalni poglavari i poglavarice su u središte svog razmišljanja stavili ponajprije misionarsko djelovanje ovog apostola naroda koji je neumorno naviještao Krista te postao uzor i nadahnuće svim propovjednicima koji pronose radosnu vijest spasenja. Razmišljajući o povjerenoj službi te o poslanju navjestitelja Božje riječi i onih koji služenjem kroz redovničku karizmu svjedoče Krista i služe Crkvi i svojoj zajednici, nastojali su prepoznati važnost čekanja odnosno strpljivosti u pripravi kroz molitvu i rad. U sposobnosti sv. Pavla da sluša i posluša prije svega apostole i njihova prvaka sv. Petra, uočavaju potrebu u današnje vrijeme da oni sami ali i svi članovi povjerenih im zajednica budu otvoreni iznad svega za slušanje Božje riječi ali i poslušnost Svetom Ocu i biskupima kao nasljednicima apostola. U tom duhu svjesni su problema i bolnih rana s kojima se suočava krajevna Crkva u Bosni i Hercegovini te smatraju svojom obvezom učiniti sve što je potrebno da bi se očuvalo jedinstvo vjere i crkveno zajedništvo. Želja im je da katolici ali i svi ljudi u Bogu posvećenim osobama nađu uho spremno čuti i srce pripravno razumjeti njihove teškoće te ih ohrabriti i osnažiti na putu dobra. Na osobit način potiču sve navjestitelje Evanđelja da budu uvijek spremni propovijedati poput sv. Pavla te se nikad ne umore govoriti o Kristu. Svjesni odgovornosti u povjerenoj im službi, biskupi te provincijali i provincijalke promatrali su način Pavlova zapovijedanja koje je, poštujući neotuđivo dostojanstvo ljudske osobe, bilo u službi zajednice i u službi Evanđelja. Na osobit način žele biti nadahnuti Pavlovom spremnošću na trpljenje kako bi i oni sami i svi svećenici, redovnici i redovnice bili nošeni njegovim žarom u svom življenju i podnošenju svega što ih u životu susreće.

U povodu osamstote obljetnice franjevačkog pokreta biskupi, provincijali i provincijalke razmišljali su i o liku sv. Franje koji je sa sv. Pavlom imao puno zajedničkog iako su ih razdvajala stoljeća: obojici je bio presudan susret s Kristom koji im je postao mjerilo, kriterij i sudbina njihova života; cijeli život im je bio služenje Gospodinu i preko Gospodina ljudima; obojica su doživjeli najdublje iskustvo unutarnje preobrazbe. Ova dva velika lika – po Kristu dva blizanca – poziv su i osobama u duhovnom pozivu da najprije služe Gospodinu i da je najsnažniji poziv vlastito obraćenje i unutarnja preobrazba kroz osobni odnos prema Isusu Kristu. U ovome vremenu kada se i kod pojedinih osoba u duhovnome zvanju zamjećuje svojevrstni zazor i strah od vjerodostojnoga naviještanja Evanđelje, napose njegova svjedočenja i življenja u krajevima gdje su katolici manjina, biskupi, provincijali i provincijalke traže da svaki svećenik, redovnik i redovnica odišu duhom širine i otvorenosti prema svima u duhu Evanđelja i služenja. 

Svjesni da u je u današnjem vremenu recesije, koja je velikim dijelom uzrokovana stavom kako je važnije imati nego biti, čovjeku više od svega potrebno ohrabrenje i putokaz prema duhovnim vrednotama, biskupi, provincijali i provincijalke potiču sve koji su izabrali izbliza slijediti Krista kroz svećeništvo ili redovnički poziv da budu nositelji neuništive nade i ohrabrenja. Stoga pozivaju na duboku obnovu duha i istinsko oslanjanje na Boga po služenju svakom čovjeku a osobito onima na rubu društva. Svjesni su potrebe da oni sami i svi koji su izabrali poziv naviještati i svjedočiti Krista riječju, pisanjem, karizmom, odijevanjem… sve više žive iz same biti svog života i poslanja: Krista raspetoga i uskrsloga. 

Želeći vlastitim primjerom pokazati svoju vjeru u moć molitve, biskupi i poglavari su svoj jednodnevni susret završili hodočasničkim Misnim slavljem u franjevačkoj samostanskoj crkvi Sv. Pavla na Nedžarićima.