Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Susret animatora za duhovna zvanja na temu “Pedagogija zvanja”

Subota, 23. 10. 2010.

Godišnji susret (nad)biskupijskih i redovničkih animatora za duhovna zvanja na temu “Pedagogija zvanja”, koji je organizirala Hrvatska biskupska konferencija, Konferencija viših redovničkih poglavara i Hrvatska unija viših redovničkih poglavarica, održana je od 21. do 23. listopada u Domu pastoralnih susreta u Lovranu u Riječkoj nadbiskupiji. 

Nakon zajedničke Večernje molitve uvodno je predavanje održao mr. sc. don Jenko Bulić, župnik župe sv. Ivana Krstitelja na Trsteniku u Splitu i predstojnik Ureda za mlade Splitsko-makarske nadbiskupije, na temu “Aktualnost i potreba pedagogije duhovnih zvanja u Crkvi u suvremenom svijetu”. U predavanju je naglasio kako je pedagogija duhovnih zvanja interdisciplinarna znanost i stvarnost, zatim je predstavio odgojna mjesta pedagogije zvanja te na kraju naglasio aktualnost potrebe pedagogije zvanja.

Drugi dan susreta započeo je molitvom Jutarnje i pozdravom splitsko-makarskog nadbiskupa dr. Marina Barišića, predsjednika Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja. Pozdravljajući trideset i osam prisutnih animatora, nadbiskup je rekao: “Do jučer su ovdje zasjedali pastiri naše Crkve, biskupi, a ovo je logičan nastavak zasjedanja na istom mjestu, te je u tom smislu simboličan i značajan za život naše Crkve u širem smislu i za nas same. Jer kad se govori o Božjem pozivu i odgovoru ne smijemo zaboraviti da smo mi oni koji imaju iskustvo Božjeg poziva, ali i kako se odgovara na taj Božji poziv. Vjerujem da ćemo ovdje još više posvijestiti taj dar. Zahvaljujem svima koji su rado prihvatili da predvode razmišljanja pred nama svima, don Jenku Buliću, vlč. Damiru Ocvirku i vlč. Anđelku Košćaku.”

Vicerektor u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu te povjerenik za duhovna zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji vlč. Damir Ocvirk govorio je o “Pedagogiji zvanja u neposrednoj pripravi za svećeništvo: ljudska, duhovna, intelektualna i pastoralna izgradnja”. Inspiriran vlastitim iskustvom rada s bogoslovima, vlč. Ocvirk je naglasio važnost pedagogije zvanja na tri razine: pedagogija novih duhovnih zvanja, pedagogija pozvanih i pedagogija pedagoga. Također je konkretno naznačio ciljeve i načine te izgradnje u ljudskoj, duhovnoj, intelektualnoj i pastoralnoj dimenziji, koje su nužno i neodvojivo međusobno povezane da bi se pozvana osoba izgradila u zrelu i uravnoteženu osobu.

Rad u skupinama imao je za svrhu raspravu na temelju održanih predavanja te podjelu iskustva u animiranju zvanja, a rezultati su predstavljeni na zajedničkom plenumu. Međusobni razgovori su pokazali kako sve “muče iste brige”, ali i jednaki uspjesi i perspektive rada na području duhovnih zvanja. Zamijetilo se najprije da je neodlučnost kao životni stav današnjih mladih ljudi, da se konačno odluče za vlastito životno usmjerenje, jedna od većih zapreka kako u otkrivanju duhovnoga zvanja tako i u njegovu razvoju. Također se istaknula redovita pastoralna praksa s djecom i mladima u župama i školama kao najdjelotvorniji put rada na duhovnim zvanjima, ali i osobno svjedočanstvo posvećenih osoba te njihova blizina u svakodnevnom životu s potencijalnim kandidatima za duhovna zvanja.

Poslijepodnevni dio drugoga dana bio je posvećen izletu u obližnja istarska mjesta Brseć, gdje su animatori posjetili nekoliko crkvica te grob nadbiskupa Josipa Uhača, a zatim Mošćenice, gdje su slavili misu koju je predvodio msgr. Marin Barišić. Nadbiskup je u propovijedi, služeći se primjerom apostola Pavla, njegovim oduševljenjem za Božji poziv i riječima iz Poslanice Efežanima, pozvao na propitivanje animatora i svih posvećenih osoba, kako oni svoj poziv žive. Zaključio je da jedino poziv življen srcem i cjelovitošću bića jedini pravi odgovor na Božji poziv, kojega Bog na različite načine upućuje svakome čovjeku.

Nakon jutarnjeg euharistijskog slavlja, koje je također predvodio mons. Barišić i prikazivanja filma “Ribari ljudi”, koji su snimili američki svećenici, treći je dan mr. sc. Anđelko Košćak, vicerektor u Zagrebačkoj bogosloviji, održao predavanje na temu “Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti! (Lk 17, 10) Ima li naše služenje viziju?” Predavač je naglasio kako nas “poziv uvijek iznova poziva da se okupimo oko Krista i da osluhnemo njegovu riječ. To je temeljni stav čovjeka pred Bogom čije je ime utjelovljena Riječ. Ona nam otkriva uvid u potrebe svijeta i način da se približimo čovjeku. Da se možemo drugome približiti potrebno je najprije vidjeti tko sam ja, tko je drugi”. Vicerektor Košćak govorio je i o presudnoj važnosti vizije (oduševljenosti) i molitve kako u probuđivanju duhovnih zvanja tako i u njihovu produbljivanju i praćenju.

Dominkanka s. Ana Begić iznijela je izviješće s međunarodnog susreta animatora za duhovna zvanja koji je ljetos održan u Rimu, a uršulinka s. Damjana Barbarić osvrnula se na europski susret animatorica za zvanja sestara uršulinki i predstavila njihove načine rada.

Na okruglom su stolu još jednom sažete sugestije i perspektive vezane za poboljšanje rada za duhovna zvanja. Poglavito se istaknula potreba bolje međusobne koordiniranosti i komunikacije pojedinih tijela koji se bave radom s mladima i ministrantima, zatim veća zastupljenost teme duhovnih zvanja na raznim pastoralnim susretima na (nad)biskupijskim razinama te potreba dorade i dopune relevantnih materijala za rad u pastoralu zvanja. Završnu riječ uputio je mons. Marin Barišić, koji je dodatno predložio da se izradi bibliografija svih postojećih materijala za rad u pastoralu zvanja, da se na taj način učine dostupnima svima koji ih žele koristiti. Istaknuo je potrebu još većeg poboljšanja i promoviranja na župskoj razini pojedinih važnih događaja kao što su Nedjelja Dobrog Pastira i Dan posvećenog života. Nadbiskup je na kraju snažno pozvao na dobro govorenje posvećenih osoba jednih o drugima, kako na osobnoj razini tako i na razini poglavara, (nad)biskupija i redovničkih zajednica, jer je to veoma važan čimbenik i za osobno zadovoljstvo posvećenih osoba i za animiranje duhovnih zvanja.

Zajedničkim ručkom i druženjem za stolom kao i međusobnom izmjenom informacija i dogovora susret je završen u subotu u ranim poslijepodnevnim satima, kako bi svi sudionici pravovremeno mogli stići na svoje redovite nedjeljne pastoralne obveze. (V. K.)