Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Susret animatora za duhovna zvanja

Subota, 13. 09. 2008.

U ulozi novog predsjednika Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja HBK-a splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić upriličio je 12. i 13. rujna u Gospinu svetištu u Vepricu zajednički susret animatora za duhovna zvanja iz cijele Hrvatske. “Župna zajednica, mjesto pastorala zvanja” naslov je susreta koji je okupio tridesetak animatora iz svih (nad)biskupija, provincija i redovničkih zajednica. 

Susret je započeo u petak 12. rujna pozdravnom riječju nadbiskupa Barišića koji je sudionike upoznao sa svetištem, njegovom povijesti i sadašnjosti zaželjevši da boravak u Vepricu u svima produbi ponajprije svijest o vlastitom zvanju i poslanju kao i da se uoče i potaknu nove inicijative u pastoralu duhovnih zvanja. Popodnevni dio programa započeo je predavanjem s. mr. Meri Gotovac o temi “Mogućnost i granice župnog pastorala u promicanju (duhovnih) zvanja”. Svoje je predavanje razložila u tri dijela. U prvom je dijelu progovorila općenito o pozivu usporedivši ljudski život s razgranatim stablom naglasivši pritom da je temelj svega ljudski poziv na život što je usporedila s korijenjem. Slijedi poziv na kršćanski život, tj. život u Kristu, koji se ostvaruje u nasljedovanju Isusa Krista u konkretnim prilikama življenja. Na kraju ostaje osobni poziv svakoga pojedinca u svakodnevnom življenju. U drugom je dijelu izlaganja mr. Gotovac govorila o svijetu mladih, odnosno o obilježjima vremena postmoderne u kojem živimo. Kao prevladavajuće značajke suvremene epohe nabrojila je informacije i znanje, individualizam, pluralizam, subjektivizam, hedonizam, konzumizam, slobodu bez odgovornosti, nepovjerenje prema institucijama i religiozni sinkretizam itd. U trećem je dijelu progovorila o mogućnosti pastorala u župnoj zajednici u spomenutim prilikama. Vođena mislima dokumenta papinskoga djela za crkvena zvanja “Nova zvanja za novu Europu”, sestra Meri istaknula je kako se unutar župne zajednice može kroz liturgiju i molitvu ostvariti pedagogija zvanja naglasivši važnost izgradnje crkvenoga zajedništva, karitativnog djelovanja te djelatnog svjedočenja i naviještanja evanđelja. “Za Crkvu, roditeljicu i odgojiteljicu duhovnih zvanja, sadašnja situacija zahtjeva novu evangelizaciju usmjerenu na stvaranje nove kulture zvanja, bogate životom i smislom za mlade Europe i to kao navještaj koji je sposoban odgovoriti na njihova očekivanja i rasvijetliti njihovo traganje. Potrebna je evangelizacija koja je usmjerena prema duhovnom zvanju i koja mladima pomaže prihvaćati život kao dar, izaći iz sebe, razvijati svoje sposobnosti povjerenja u život usprkos ograničenjima koja iskustveno doživljavaju. Potrebna je evangelizacija koja će pomoći mladima da kroz molitvu i sakramente otkriju Krista kao model svojega života. Jednako tako, potrebna je evangelizacija koja će u mladima odgajati osjećaj za Crkvu. Da bi se to ostvarilo, potrebno je snažno svjedočanstvo animatora koji će svojim životom svjedočiti ono u što vjeruju”, naglasila je mr. Gotovac.

Nakon izlaganja sudionici su se podijelili u četiri skupine te je svaka skupina razmišljala o jednom od četiriju navedenih sredstava za pastoral duhovnih zvanja. Na kraju su razmijenili razmišljanja naglasivši složenost problematike duhovnih zvanja u suvremenim prilikama uz želju da bi se, iz susreta u Vepricu i sličnih, rodile neke konkretne inicijative u pastoralu duhovnih zvanja. Euharistijsko slavlje u Gospinoj špilji predvodio je nadbiskup Barišić u koncelebraciji s dvanaest svećenika, animatora duhovnih zvanja u svojim (nad)biskupijama. U propovijedi je mons. Barišić istaknuo Blaženu Djevicu Mariju kao model ostvarenoga duhovnog zvanja, otvorenu Božjoj riječi, spremnoj na slušanje i podvrgavanje zahtjevima Riječi; Mariju koju je hrvatski narod prozvao Gospom od Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, koja je živeći svoje zvanje postala učiteljicom zvanja i poslanja svoga Sina. U Majčinoj se školi Isus pripravio za poslanje koje mu je namijenio Otac nebeski, naglasio je nadbiskup te dodao: “Time se Marija predstavlja kao istinska učiteljica svakoga autentičnog kršćanskog zvanja i poslanja ukoliko je ono vršenje volje Božje u svijetu. Splet okolnosti u svijetu ponekad može kršćane obeshrabriti u borbi za bolji svijet, no ne smije se zaboraviti da je najveći doprinos obnovi svijeta obnova samih sebe”, poručio je nadbiskup. Program prvog dana završio je zajedničkom molitvom krunice u vepričkoj špilji Gospe Lurdske.

Drugoga su dana, u subotu 13. rujna, održana dva predavanja. Novoimenovani povjerenik za duhovna zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Jenko Bulić izlagao je o temi “Župna zajednica, odgovornost i promicanje zvanja”, a potom je iskustva iz praktičnog rada u župnoj zajednici u promicanju duhovnih zvanja iznio don Jure Vrdoljak. Svoje je izlaganje mr. Bulić podijelio u pet poglavlja te je tako progovorio o suvremenim izazovima i imperativima župne zajednice, o župnicima i župnim vikarima u službi poticanja duhovnih zvanja, o obitelji kao izvoru i središtu pedagogije i pastorala zvanja, o suradnji župe i škole u pastoralu duhovnih zvanja te je na kraju dao smjernice župnoj zajednici u promociji duhovnih zvanja. “Da bi se uopće govorilo o odgovornosti župne zajednice u promociji duhovnih zvanja, potrebno je sustavno i kvalitetno razvijati obiteljski pastoral iz kojeg proistječe i pastoral zvanja”, započeo je svoje izlaganje mr. Bulić. “Činjenica je da suvremena obitelj živi vrijeme otuđenja te se i župna zajednica raslojava u razne duhovne pokrete gdje mogu kompenzirati i intenzivnije živjeti bratsko-sestrinski odnos. Nema sumnje da je na djelu sve veća napetost između modela autentičnog življenja kršćanstva u manjim skupinama, odnosno zajednicama, i na osobnoj i na zajedničarskoj razini. Na nama je u redovitom pastoralu posvijestiti odgovornost u stvaranju bratstva i zajedništva i na taj način umanjiti pasivizaciju koja je dobrim dijelom zahvatila sve slojeve Božjega naroda, a, na žalost, nerijetko i nas svećenike u prezbiteriju jedne mjesne Crkve ili pak redovnike u svojim zajednicama što suvremeni čovjek, posebno mladi ljudi i te kako zapažaju”, naglasio je mr. Bulić. Župna zajednica je zajednica pozvanih, nastaje pozivom koji je dar Božji. Stoga je buđenje svijesti poziva i poslanja bitno za pastoralno djelovanje Crkve. Pastoral zvanja potrebno je ugraditi u cjelokupni pastoral – kako molitvom i svjedočanstvom života tako i cjelokupnim djelovanjem zajednice. Dakle, sve inicijative, od molitvenih bdijenja za zvanja, gostovanja sjemeništaraca, bogoslova, kandidatica i novakinja, ministrantskih druženja, športskih igara i hodočašća ugrađuju se u redovni pastoral i tako ga dinamiziraju i obogaćuju. Činjenica je, naglasio je predavač, “da je živa župna zajednica najbolji poticaj mladima da se oduševe za svećenički ili redovnički poziv. Župna zajednica pozvana je surađivati sa odgojnim zavodima i samostanima kako bi i sam pastoral bio učinkovitiji i praćen od kompetentnih osoba.”

Mr. Bulić svoje je izlaganje završio objašnjenjem tko je u stvari animator za duhovna zvanja istaknuvši da je on “svjedok Kristove ljubavi i kršćanskog poziva, ali i čimbenik pozitivnog ozračja u svojoj obitelji, župi, školi. On mogućnošću i širinom komunikacije ulazi u svijet mladog čovjeka i pomaže mu u otkrivanju kršćanskog identiteta i Krista kao najboljeg, najvjernijeg i najiskrenijeg prijatelja mladih. Župni ili biskupijski animator zvanja, ma tko on bio (župnik, roditelj, učitelj, evangelizacijske zajednice i pokreti, župska vijeća i pjevački zborovi), jest autentičan svjedok trajne formacije koja uvijek iznova otvara i osvježava perspektivu i horizonte koji pozivaju na otvorenost prema nebu iz kojeg nam dolazi Božji glas na koji, ako se na vrijeme i jasno čuje, ne možemo ne odgovoriti: ‘Evo me, dolazim, Gospodine, vršiti volju Tvoju!’” istaknuo je mr. Bulić te zaključio: “Stoga mi je bila nakana ovim predavanjem potaknuti nas na promišljanje, inicijative i djelatnu zauzetost kao i odgovornost župne zajednice na području duhovnih zvanja koja su snaga Crkve, ali i njezina sigurna budućnost do nakraj svijeta. Da nam se župe ne bi gasile, a samostani prodavali i pretvarali u muzeje i galerije odgovorni smo svi, posebno župne zajednice koje na taj način produžuju put k Bogu.”

Iznoseći svoja iskustva praktičnoga rada u župnoj zajednici u vidu promicanja duhovnih zvanja, don Jure Vrdoljak je naglasio da je prijeko potrebno stvarati zdravo i snažno duhovno ozračje u župi kroz različite oblike pobožnosti malih obnoviteljskih skupina, kao i redovito tjedno ili pak mjesečno klanjanje pred Presvetim s posebnom nakanom za duhovna zvanja. “Ako je Isus prepoznat u lomljenju kruha, tada bi se euharistijska dimenzija morala nalaziti na svakom putu zvanja. Euharistija je stoga najbolje ozračje u kojem se potiču zvanja. Zvanje nastaje na plodnom tlu zahvaljivanja”, zaključio je Vrdoljak dodavši da većina svećeničkih zvanja ima svoje početke već u najranijoj dobi, u djetinjstvu, stoga ozbiljan rad s ministrantima i djevojčicama uvelike može pridonijeti utvrđivanju i sazrijevanju klica zvanja. U tom je duhu predložio da se na nacionalnoj razini na nedjelju Krista Kralja uvede Dan ministranata.
Nakon stanke uslijedio je okrugli stol gdje su sudionici susreta razmijenili svoja promišljanja o rečenom, ali i iznijeli neka svoja vlastita iskustva u pastoralu zvanja. Istaknuto je novo vrjednovanje župne zajednice kao pravoga mjesta za rast zvanja unutar redovnoga pastorala te svijest župne zajednice koja prepoznaje, prati i ohrabruje duhovno zvanje kao dar njoj samoj, ali i blagoslov za cijelo društvo i Crkvu, što se već odražava u mnogim župnim zajednicama. Nadalje je naglašeno da je potrebno uključenje čitave zajednice u promociju zvanja te organiziran pastoral koji vode stručne i pripremljene osobe koje će prepoznati pedagoška mjesta zvanja. Izneseno je nekoliko pastoralnih poticaja za rad u župi kao što je molitva za duhovna zvanja i različiti oblici pobožnosti, dovođenje u župu roditelja koji imaju iskustvo duhovnih zvanja među svojom djecom te bogoslova, sjemeništaraca i kandidatica koji bi svjedočili o svom pozivu. Iznad svega, mlade treba uključiti u razne župne asocijacije: molitvene, karitativne, glazbene i športske iz kojih se profiliraju zvanja. Budući da se od najranijega djetinjstva treba stvarati ozračje u kojemu će dijete participirati duhovni poziv, od obitelji se traži da gaje zajedničku molitvu i stvaraju ozračje vjere u kojoj djeca u slobodi mogu izabrati životni poziv i primiti potrebnu podršku i pomoć. Sudionici susreta zaključili su da je, ipak, od svega najvažnije mladima autentično svjedočiti svoje zvanje. Susret je iznjedrio brojne konstruktivne ideje za nove inicijative u pastoralu duhovnih zvanja koje će biti teorijski-teološko i praktično-pastoralno obrađene u izvješću koji će se dostaviti svim animatorima za duhovna zvanja. Predložena je i usvojena tema sljedećeg susreta: “Crkveni pokreti, mjesto pastorala zvanja”. Na kraju susreta je predsjednik Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja HBK-a Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, zahvalio animatorima na produbljenju svijesti o vlastitom zvanju i poslanju kao i važnim idejama i konstruktivnim sugestijama iz kojih će se roditi nove inicijative u pastoralu duhovnih zvanja, a koje će se dalje razvijati na (nad)biskupijskim razinama, provincijama i redovničkim zajednicama. Susret, koji je bio svojevrsna duhovna obnova za same animatore, završio je svečanim euharistijskim slavljem.