Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Slavlje bl. Augustina Kažotića i đakonsko ređenje

Srijeda, 04. 08. 2010.

U crkvi bl. Augustina Kažotića u Zagrebu u utorak, 03. kolovoza svečano je proslavljen blagdan bl. Augustina Kažotića, dominikanca i zagrebačkog biskupa. U toj je prigodi za đakona zaređen fr. Matijas Farkaš. Misno slavlje predvodio je sisački biskup mons. Vlado Košić, a u koncelebraciji su bili provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Anto Gavrić te više svećenika dominikanaca koji djeluju u Zagrebu, kao i pojedini svećenici iz Resničkog dekanata i Zagreba. 

Na početku mise riječ dobrodošlice biskupu, vjernicima, a osobito rodbini i prijateljima ređenika uputio je o. Tomislav Kraljević, župnik. Nakon što je Miljenko Bošnjak, trajni đakon predstavio kandidata, biskup Košić održao je prigodnu propovijed.

Biskup je najprije podsjetio na dva slavlja: jedno je slavlje zaštitnika ove crkve i župe, bl. Augustina Kažotića, zagrebačkog biskupa iz XIV. stoljeća, a drugo je slavlje đakonskog ređenja. Ova dva slavlja međutim imaju zajedničkih točaka te se međusobno nadopunjuju, naglasio je biskup Košić.

Potom je nastavio istaknuvši kako je Augustin Kažotić bio teolog i pastir, zaštitnik siromaha i čovjek molitve, jednom riječju: svet. Naglasio je kako se za Augstina može kazati daje upravo on dobar uzor svakom svećeničkom zvanju, a đakonat je prvi stupanj svećeničkog reda. Sama riječ “đakon” znači “sluga, služite! odnosno: poslužitelj”. I biskup Kažotić bio je sluga, znao je da je kao nasljedovatelj Krista Gospodina postavljen “ne da bude služen nego da služi”.

I služio je sirotinji, služio je svojem narodu, neumorno mu dijeleći Riječ Božju i brinući se za njegovo duhovno i tjelesno zdravlje. Obraćajući se ređeniku, biskup Košić je kazao:"I ti ćeš uskoro biti primljen u red služitelja, ili bolje: poslužitelja Božje Riječi. Imat ćeš zadaću propovijedati, ali znaj daje naš govor uvijek manjkav ako ga ne slijedi i ne pretječe život.

A život koji je Bogu posvećen i koji iz Božje ljubavi ljubavlju prihvaća ljude, najveća je propovijed. To ne zanemari nikada! Vaš je otac Dominik osnovao Red propovjednika. Alije znao daje najvažnija molitva. Stoga je provodio mnogo vremena i razgovoru s Gospodinom. Bez njega naša je riječ prazna i odzvanja šuplje. Blaženi Augustin bio je upravo takav pastir, propovjednik Božje blizine, a osobito stoga stoje njegove riječi slijedio njegov rad za dobro čovjeka, za dobro naroda”.

U drugom dijelu homilije, biskup Košić se osvrnuo na evanđelje i podsjetio kako je Krist dobri pastir koji život svoj polaže za svoje ovce. On se ne ponaša kao najamnik kojemu nije do ovaca, te kad vuk dođe bježi i ostavlja ovce na milost i nemilost zvijeri. Ne, on se žrtvuje za njih. Slika je to odgovornog vođe koji voli svoj narod i koji ga nikada ne ostavlja, osobito zna s njim biti kad je teško. Takav je bio i bl. Augustin.

Njemu je bila nametnuta odsutnost, daljina i izgon od svojega naroda, ali on je bio čovjek vjere i provodio je puno vremena u molitvi želeći svojemu narodu, za koji se toliko zalagao kao zagrebački biskup, samo dobro. Također je podsjetio na blaženikov život u Domovini i istaknuo kako je on obilazio svoju biskupiju, poučavao, pobrinuo se za tzv. zagrebački obred, za ustanovu katedralne škole, borio se da iskreno i hrabro vodi svoj narod putem vjere u Isusa Krista.

Ali i kad je bio nasilno udaljen, a to je doživio upravo zbog borbe za taj narod, nije ga ostavio u svom srcu. Trpio je od političara, slično kao što je i drugi blaženi pastir Zagrebačke crkve trpio od politike – bl. Alojzije Stepinac. I dok je ovaj bio progonjen od bezbožne vlasti, Augustina je progonio kralj katolik. To nam samo poručuje kako Crkva nikada ne smije biti previše povezana s vlašću jer bila ova bezbožna ili tobože katolička, svaka ju želi iskoristiti za svoje interese, naglasio je biskup Košić.

Završavajući propovijed, mons. Košić još se jedanput obratio ređeniku, uputivši mu riječi ohrabrenja:"Neka Te jača upravo primjer današnjeg blaženika, dominikanca i biskupa zagrebačkog, Augustina Kažotića koji se nije umorio kao pastir braniti svoje stado, koji se izložio i trpio zbog njega, ali i doživio krunu pobjedničku, koju na kraju daje sam Gospodin. Dao ju i Tebi, dragi brate, na kraju Tvog životnog i svećeničkog služenja jednom u vječnosti”.

Misno slavlje pjevanjem je uzveličao Župni zbor. (dominikanci.hr)