Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Škola za novakinje u posjetu Beču

Subota, 17. 05. 2009.

Putovanjem novakinja u Beč završen je ljezni semestar Škole za novakinje u studijskoj godini 2008/2009. Škola se nastavlja u listopadu 2009. Ovdje vam donosimo doživljaje s putovanja s. Tomislave, karmelićanke BSI.

Bliži se kraj godini novicijata i predavanjima koja smo pohađali u školi novicijata. Svi ćemo na zasluženi godišnji odmor do jeseni, a kraj smo začinili dvodnevnim nagradnim putovanjem u Beč. Da, Beč!, glavni grad Austrije, zemlje s kojom nas povezuje zajednička, ne tako davna povijest. Putovanje autobusom prošlo je ugodno. Dok smo završavali s Jutarnjom pohvalom Gospodinu, stigli smo do graničnog prijelaza Macelj.

U Beču nas je dočekalo lagano rominjanje kiše. Kišne kapljice podarile su čar tom austrijskom velegradu koji broji 1.600.000 stanovnika u svoja 23 okruga. U centru grada, pred crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marije Hrvatske katoličke misije dočekao nas je fra Ilija, naš domaćin, turistički pratitelj i vodič. Pozdravili smo njegovu subraću i Školske sestre franjevke koji su nas srdačno dočekali sa smiješkom na usnama i trpezom.

Požurili smo do tornja na Dunavu. Iskoristili smo dobro raspoloženje vozača Simona i zamolili ga za prijevoz autobusom kako bi uštedjeli dragocjene vrijeme. Put je fra Ilija ispunio svojim govorom o povijesnim, turističkim i kulturnim značajkama Beča. Dunav krasi toranj visok 252 metra, a mi smo dizalom osvojili 165 m i u restoranu koji se blago okreće oko osi tornja i pruža dalekosežnu panoramu samoga grada, uživali u sladoledu.

Nakon avanturističkih sat vremena, vratili smo se u misiju na ručak, a iza toga je uslijedio razgled grada pješice uz stručno vodstvo. Ulice su nas odvele do katedrale sv. Stjepana u gradskom središtu Innenstadt. Sama građevina se počela graditi još u 12. st. i obuhvaća sva važnija umjetnička razdoblja, od gotike do baroka.

Preko trga odšetali smo u kapucinsku crkvu i njezinu kriptu gdje se čuvaju posmrtni ostatci vladara i njihovih obitelji. Gradeći podzemnu željeznicu u Beču otkrili su ostatke crkve Sv. Virgilija iz 2. stoljeća. Zaštićene arheološke iskopine imali smo čast pogledati.
Uz zvuke kočija i topot konja koji prevoze radoznale turiste uputili smo se dalje prema dvorcu Hofburg. Rezidencija slavnih Habsburgovaca i nadvojvode Alberta Kasimira von Sachsena danas ima višenamjensku svrhu. Veći dio zgrade je zaposjeo slavni Albertina muzej u kojem se čuva jedna od najvećih i najpoznatijih grafičkih zbirki na svijetu. Zgrada se nalazi u samom središtu Beča u neposrednoj blizini Bečke državne opere i hotela Sacher. U muzeju se čuvaju i velika djela da Vincija, Michelangela, Rubensa, Rembrandta, Oskara Kokoschke i drugih.

Nakon šetnje parkom u palači slijedilo je neizbježno fotografiranje. Magistre su se natjecale koja će napraviti ljepše fotografije za albume svojih novakinja. Pomalo iscrpljene vraćale smo se u misiju, jer smo u 18 sati imale sv. misu, a nakon duhovne i tjelesne okrepe uslijedila je zanimljiva rekreacija. Nitko se nije tužio na otekle noge kada je trebalo zaplesati ili potrčati. Oduševljenosti nije bilo kraja i aktivno su se uključile sve dobne skupine, te ispitale svoju brzinu, spretnost i osjećaj za ritam.

Na počinak nas je otpratila Salve Regina, a probudilo žarko sunce i zvuk ulica Beča. Spavale smo u dvorani koja služi kao učionica za vjeronauk. Miris kave bližio se našoj spavaonici, jer brižna Nada nije nas zaboravila, budila je sve po redu donoseći mu topli napitak. Nada je aktivni laik naše misije i desna ruka fratrima i sestrama u iskazivanju pažnje i pomoći gostima.

To jutro imale smo predstavljanje tijekom liturgije u 9 i 11 sati. Fra Ilija nas je predstavio župljanima i to je pripomoglo oslobađanju od treme prije nastupa. A da nije bio samo nastup zbog nastupa, podsjetila nas je svaka riječ recitacije i pjesme, kako bi pred cjelokupnim bićem imale izabrani cilj i na taj način vjerodostojno svjedočile pri susretu s našim ljudima. Ostale smo u pozitivnom šoku pred ispunjenom crkvom, jedva da se vidio koji slobodan metar. Veliki je to prostor. Mlade ste i stignete otputovati tamo te vidjeti sve ovo o čemu vam pišemo. Milina je bila razgovarati s mnogim starijima koji su tražili sestru iz svoga mjesta. Upoznali smo tu mnogo dragih ljudi iz Bosne, Slavonije, Hercegovine, Međimurja i drugih krajeva.

Poslijepodne se bližilo i ostalo je još toliko vremena nakon ručka da ga provedemo u dvorcu Schönbrunn. Vožnja do tamo je potrajala. Skratila nam ju je neobična Marijina priča. Ima 53 godine i odlazi ovo ljeto k benediktinkama u Zadar. Nesvakidašnji život, ispunjen iskustvom i njezinim šarmom. Privlačila je naše poglede dok smo ju slušali bez treptaja očiju.

Stigli smo do kompleksa dvorca i tu je njezinoj priči kraj. Uspjeli smo si predočiti povijesni ljetnikovac kao rezidenciju habsburških careva. Uređen je u stilu dekorativnoga baroka. Zajedno sa svojim vrtovima, prvim zoološkim vrtom na svijetu iz 1752. godine, japanskim vrtom s vodenicama i malim ogradama, te kućom leptira okruženom mnogovrsnim palmama čini savršen primjer cjelokupne umjetničke tvorevine. Uspon na Gloriettu za neke je bio izazov, a nekima prepreka. Oni najuporniji stigavši na vrh zapjevali su Croatio iz duše te ljubim. I dok su sestre pjevale zadnje stihove kao najsvečanije uvježbana klapa, zadnje minute smo uživali u beskrajnoj panorami ogromnoga velegrada. Rijetko će koja upamtiti da smo putovale samo dan poslije obilježavanja 140 godina od otvorenja Bečke državne opere izvedbom Mozartovog Don Giovannia, ali sam sigurna da će zadugo pamtiti zajedništvo kojim smo kročile 16. i 17. svibnja. Pjesmu smo nastavile kasnije u autobusu, uz nju i zdravi humor stigle smo natrag u karmel.
Zahvalne smo vam za molitvu kojom ste nas pratile, zamjenu na poslovima i preporučujemo se i dalje.

Vaše sestre novakinje,

s. Tomislava, karmelićanka BSI