Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Seminar za sestre juniorke u Granešini

Subota, 07. 05. 2006.

U Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini, Zagreb i ove se godine na seminar za juniorke okupilo više od sto sestara. Trodnevni seminar (od 5. do 7. svibnja) na temu “Zajedništvo” vodio je fra Nikola Vukoja, ofm, Zagreb, koji je odmah na početku izrazio želju “da ovdje bude samo Evanđelje”, što je značilo: o svojoj zajednici trebamo govoriti samo lijepe stvari.

Na temelju dokumenta “Bratski život u zajednici” zajedno smo si postavili važna pitanja: Kako se zajedno posvetiti? Kako živjeti duhovno zajedništvo? Fra Nikola je istaknuo da nikada ne smijemo ispustiti iz vida da smo braća i sestre. A braća i sestre nikada ne mogu biti sami. Važno je svjesno uranjati u veliku zbilju bogatstva koju ima svaka zajednica. Potrebno je posvijestiti sebi od kolike dobrote i ljubavi svoje zajednice svaki dan živim. Jedni drugima smo i dar i zadatak. Jako je važno da svatko nađe svoje mjesto u zajednici. Tko u svojoj zajednici ne zna svjedočiti, teško da negdje drugdje njegovo svjedočenje bude snažno i živo. Bez povjerenja jedni prema drugima ne ćemo uspjeti ostvariti zajedništvo. Znamo li tko je Krist za našu sestru?

Nakon kratkog odmora sve sestre juniorke su se rasporedile u devet skupina da bi si uzajamno podijelile Riječ Božju i radosno navijestile jedne drugima življeno Evanđelje. Za rad u skupinama voditelj je predložio dva pitanja:

§ Što smo od duhovnog bogatstva otkrile u svojim zajednicama?

§ Što u svojoj formaciji smatramo da možemo unijeti i darovati svojim zajednicama?

Nakon rada u skupinama koji je trajao oko jedan sat, molitvom Večernje završili smo prvi dan.

U subotu 6. svibnja isti broj juniorki okupio se u Duhovnom centru na drugi dan svog seminara na kojemu smo nastavili temu “Zajedništvo”, govoreći o bratskom/sestrinskom opominjanju. Fra Nikola je istaknuo da je pred nama veliki zadatak – biti zajedno. U izgrađivanju je duhovna dimenzija našeg zajedništva. Trudimo se raspoznati koliko u sebi i koliko u našim zajednicama ima Evanđelja – Radosne vijesti. Voditelj seminara je rekao kako bi bilo lijepo da među nama prvo odzvanja Evanđelje. Bez prepoznavanja Evanđelja među nama, ne može se radosno živjeti zajedno. Moje je “ja” isprepleteno s toliko lijepih “ti”. Još jedan važni element – uvjet zajedništva – jest odgajati uvjerenje, vjeru da je svaki dan nova šansa Božja. Svaki dan u zajednici započinjimo kao novi dan. Preporučio je da trebamo zaboravljati zlo koje je nama učinjeno i koje smo učinili. Nemojmo zlo u sebi zacementirati. Nemojmo prepričavati negativnosti jedni drugima: Boga u nama ne zanima grijeh! On gleda ono što je lijepo u nama.

Jedan od osobitih oblika stvarnog izgrađivanja zajedništva je bratsko ispravljanje. Fra Nikola je poručio da smo za zajedništvo jako potrebni jedni drugima, čak smo u nebu potrebni jedni drugima. Trebamo svoju “malu” ljubav, svoju “malu” blizinu, svoje “malo” prijateljstvo. Da se stvori pravo ozračje za bratsko ohrabrenje trebamo znati da nitko od nas nije gotov, “dostvoren”. Jako je važno ne uplašiti se, ne sablazniti se, jer nama ljudima sve se može dogoditi. Nitko od nas nije dovršen. Naše opomene redovito su prigovori, jer ne znamo opomenuti. Opomenuti znači dozvati u pamet drugome ono što je obećao sebi i drugima. Opominjanje mi je kompliment, znak povjerenja: drugi vidi da mogu biti puno bolji! Voditelj je naglasio da je potrebno gajiti duboko povjerenje da je svakoga Bog pozvao. Bez toga opominjanje će biti prigovor, uvreda. I kad opominjemo, nikada ne smijemo biti sigurni u prosudbama, trebamo imati stav: “Čini mi se…” a ne: “Ti si takav, takva…”

Svi smo braća i sestre. Prvi cilj evanđeoskog života jest umijeće biti zajedno. Čuvati se stava da postoji samo moja istina. Bit evanđeoske istine je zajednički život. Fra Nikola je istaknuo da je najbolji način opominjanja autentičnost našeg života. Za bratsko opominjanje treba se pripremati na evanđeoski način (usp. Mt 18, 15-17) da to ne bude ponižavanje bratskog povjerenja. Voditelj je naglasio da bratsko opominjanje mora biti vrlo-vrlo rijetko i mora biti dobro pripremljeno: opomenu bez pripreme doživjet ćemo kao prigovor. I s druge strane, mudar je onaj čovjek koji zna prosuditi i opomenu prihvatiti kao poziv i poticaj.

Fra Nikola je predložio da radeći u skupinama zajedno odgovorimo na pitanja:

§ Kako dimenziju bratskog ispravljanja (opominjanja) živimo u našim zajednicama?

§ Što bismo predložile iz svojih želja, na temelju svoga iskustva, koji su to elementi važni za bratsko opominjanje?

Na plenumu nakon rada u grupama zajedno smo naučile ili ponovile neke važne istine:

– Potrebno je imati povjerenja u osobe s kojima živimo zajedno, prihvaćati drugoga onakvog kakav je – tako počinje izgrađivanje zajedništva.

– Otvoreni razgovor o određenim temama jako obogaćuje naše zajedništvo.

– Za dobar zajednički život svi trebamo svaki dan čeznuti za boljim, rasti u istini, biti otvoreniji, isticati pozitivne strane u našim zajednicama.

– Svaka od nas može dati zajedništvu svježinu, optimizam, obogatiti je iskustvima kao što je bio i ovaj seminar.

– Nije dobro opominjati “s nogu”, jer će to uvijek biti prigovor.

– Nikad ne smijemo zaboraviti da je u našim zajednicama najprije Bog na djelu!

– Više pohvala jedni drugima – manje opomena.

Drugi dan seminara završile smo slavljenjem euharistije na kojoj smo uputile Gospodinu zajedničku molitvu da on učini nas gladnima i žednima njegove Riječi kroz one s kojima živimo svaki dan u zajedništvu.

U nedjelju Dobrog pastira 7. svibnja okupile smo se u Duhovnom centru na završno predavanje. Na misi u župnoj crkvi u Granešini zahvalile smo Bogu za zvanje i dar zajedništva, a dvije su sestre pred župljanima iskreno posvjedočile o svom pozivu.