Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Seminar za kućne poglavarice i poglavare

Srijeda, 15. 10. 2008.

U organizaciji HUVRP-a i HKVRP-a u Duhovnom centru Karmel sv. Ilije u Buškom blatu održan je seminar za kućne poglavare i poglavarice. Tema susreta bila je “Redovnički autoritet i animiranje zajednice”. Seminar je vodio o. Jakov Mamić, karmelićanin. Objašnjavajući značenje riječi autoritet, on je naglasio da animirati znači unositi život, zalagati se u “nastajanju” i rastu drugih. Da bismo to mogli ostvariti, trebamo biti svjesni eshatološke dimenzije svojeg redovničkog života, koja je temelj svega, te znati razlučivati i razumjeti izazove vremena u kojem živimo i premisliti našu prisutnost u svijetu. Predavač je zatim naglasio važnost kreativnog djelovanja u našim zajednicama tražeći volju Božju - ne samo zajedničku, nego i volju Božju u pojedincu vodeći računa o njegovim osobnim darovima i talentima. 

Važno je, nastavio je voditelj, osluškivati Boga za novi put u novom vremenu, a kao uporište našeg puta kao animatora redovničkih zajednica naša su pravila, crkveni dokumenti i utemeljitelji naših zajednica.

Govoreći o načinima vršenja autoriteta, o. Jakov je naveo pet tipova autoriteta od kojih je najidealniji autoritet-animator koji daje inicijativu, stvara prostor kreativnosti te pretpostavlja silno zalaganje kako bi članovi zajednice došli do radosne raspoloživosti i života darivanja u nutarnjoj slobodi.
Postoje neki elementi, rekao je u svom izlaganju o.Jakov, koje redovnički poglavar ne bi smio zaboraviti: osobni nutarnji život poglavara bitno utječe na njegovu zajednicu; poglavar treba voditi računa da se zajednica teološki vrjednuje; potrebno je u sebi stvarati odluku i stav da uvijek treba promicati dobro te imati živu svijest da nam je kao voditeljima zajednice potrebna trajna izobrazba. Također, potrebno je koristiti sva sredstva, humana i vrhunaravna, da bi zajednica rasla. Važno je “spasiti” sebe i članove svoje zajednice od površnosti i uopćenosti – i na razini identiteta i na razini djelovanja – gledajući duh iz kojeg je karizma nastala.

Citirajući dokument “Bratski život u zajednici” (br. 71.), o.Jakov je naglasio koliko je važno urezati u svoje srce svijest da je sestrinstvo/bratstvo prvi apostolat, prvi navještaj.

Budući da živimo u svijetu različitih pozitivnih i negativnih promjena, slijedeći dokument Bratski život u zajednici, u svom predavanju voditelj je naveo neke stavove redovničkih zajednica u odnosu na takve promjene.
U daljnjem tijeku predavanja o.Jakov je iznio kriterije koji su potrebni u vođenju i animiranju zajednice. Glavno uporište je Isus Krist, naš odnos s Isusom, osoban i zajednički. Nadalje, važno je mjesto Crkve u zajednici i svijest zajednice o sebi kao Crkvi, a “čovjek je put Crkve”, rekao je papa Ivan Pavao II.
Važno je također pitati se kakve plodove naša karizma po zajednici daje drugima. Jer karizma je dar Božji nama za druge.
Voditelj je na kraju naveo sedam koraka koje treba učiniti:
1) ići od činiti na agape;
2) prijeći s ja poslanja na mi poslanje;
3) prijeći od pravednoga na ranjenoga, tj. ojačati u sebi svijest da smo ranjeni i da smo potrebni ozdravljenja;
4) prijeći od odnosa poglavar - podložnik, na odnos poglavar - suradnik;
5) prijeći od uopćenog rada na karizmu jer je važna jasnoća karizme;
6) prijeći od širenja na preustroj, premišljati nove prisutnosti gdje će se živjeti blaženstva;
7) učiniti korak od “mirne” na kreativnu zajednicu, a kao ideal zajednice treba nam biti prva kršćanska zajednica koja se rađala i rasla kroz razne konflikte i tako se učvrstila u Božjoj ljubavi i bila znak i navještaj radosne vijesti!