Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Proslava 70. obljetnice sestara Reda svetog Bazilija Velikog u Sošicama

Subota, 30. 08. 2009.

Sestre Reda svetog Bazilija Velikog Hrvatske viceprovincije u nedjelju 30. kolovoza, proslavile su 70. obljetnicu prisutnosti sestara u tom lijepom žumberačkom kraju – Sošicama. Slavlje za koje su se sestre pripremale trodnevnicom započelo je svetom Liturgijom u crkvi sv. Petra i Pavla a služio je novi biskup Nikola Kekić sa sedmoricom svećenika. Iako je ovaj kraj slabo naseljen, odnosno bogato iseljen, ovaj puta crkva je bila premala da primi sve vjernike. I to je bilo jedno priznanje sestrama koliko su cijenjene u tom kraju.

Nakon svete Liturgije slavlje se nastavilo u samostanu sestara a sve nazočne pozdravila je vicepovincijalka s. Zinovija Kolić. Tom je prilikom posebno pozdravila i zahvalila č. s. Ireni Smičiklas koja je još jedina živa (preostala) od onih prvih koje su započele rad u ovom kraju.

Prije 70 godina četiri sestre kao mlade laste da navijeste proljeće Žumberku poletjele su iz matične križevačke kuće u novi samostan u Sošice. Bile su školovane i pripremljene za svaki posao i potrebu u novom apostolatu.

U samostanu otvorile su “Malu školu” u koju se upisalo preko 60 malih školaraca. Glavna i odgovorna i kao stvorena za taj posao bila je s. Makrina Smičiklas. U pučkoj školi bile su namještene s. Irena Smičiklas i s. Josipa Badovinac. Banovina Hrvatska dozvolila je održavanje Domaćinsko – vrtlarskih tečajeva za žene i djevojke. Tako su se u samostanu održavali te vrste tečajevi i odmah iskorištena prilika za duhovni rast i obnovu koje je vodila uz pomoć župnika s. Bazilija Popović. Tjedno su se posebno skupljali na zajedničke molitve, obavljali prve petke, uključivali se u karitativni rad i pomoć starijim i bolesnim župljanima.

Sve je bilo za ono vrijeme bogato opremljeno što je bila rijetkost nešto takvo vidjeti i imati u našim krajevima. Tako je župa Sošice gledala u svijetlu budućnost, a toj svijetloj budućnosti posebno su davali ton mališani svojim čestim bogatim igrokazima i nastupima.

Te sretne i lijepe godine u Sošicama brzo su prošle, 1939. sve do 1942. kad su sestre morale naglo napustiti samostan a iza njih partizani su spalili samostan i sav inventar, župni dvor, školu i općinu.

Novo radno mjesto sestre primaju u podravskoj školi u Plavšincu, zatim ih Ministarstvo skrbi smješta u Karlovac u dom za izbjegličku djecu. U svibnju djeca i sestre budu smještena u Zagreb do rujna 1945. kad država razmješta djecu u domove a sestre otpušta kao nepotrebne.

Dragi Bog nikad ne ostavlja svoje. Već je providio novi apostolat – rad na župama, što do tada našim sestrama nije bilo uobičajeno.
Međutim sestre su neprestano molile i nosile čežnju u svom srcu za obnovu spaljenog samostana u nadi da će se obistiniti proročke riječi nadbiskupa Alojzija Stepinca koji im je rekao:"Za šesnaest godina biti ćete opet u svojem samostanu u Sošicama.”

I zaista bi tako. Vrijeme je teklo i Božja providnost gradila je korak po korak sve do 1959. kad su sestre potpuno uselile u obnovljeni i blagoslovljeni samostan. Od sada sestre kao i svi u ovom kraju zajedno s ljudima dijele njihovu sudbinu radeći teške poslove.

Nastoje biti kanali kroz koje se širi slava i ljubav Božja ovim prostorima. Radosna srca dočekuju svakog dobronamjernika koji želi uživati u ljepoti prirode i starinama Žumberka koje su pohranjene kao muzejski eksponati u samostanu. Uz to očituje se i bazilijanska gostoljubivost, ako ničim drugim bude se okrijepljen šalicom dobrog i ljekovitog gorskog čaja.

Slavlje 70. obljetnice završilo je sa pukom Božjim uz pjesmu i svirku “KUD Žumberak” do kasno u noć.

s. Zinovija Kolić, RSBV
Viceprovincijalka