Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Priopćenje sa Šestog susreta biskupa BK BiH s članovima KVRPP BiH

Srijeda, 30. 03. 2011.

Šesti susret biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine s članovima Konferencije viših redovnički poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine održan je 30. ožujka 2011. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu. Predsjedao je biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, predsjednik BK BiH, a sudjelovali su svi biskupi i svi provincijalni poglavari i poglavarice Bosne i Hercegovine.

Razmatrajući neke zajedničke aktualne zadatke u domovinskoj Crkvi, koja obilježava 130. obljetnicu uvođenja redovne biskupske hijerarhije, sudionici susreta saslušali su izlaganje na temu nove ili druge evangelizacije koja obuhvaća, s jedne strane, autoevangelizaciju ili reevangelizaciju Crkve i, s druge strane, evangelizaciju svijeta. Razmatrano je o onom što je do sada na tom planu učinjeno te ukazano na potrebu da se u krajevnoj Crkvi u BiH jasno definiraju cilj, sadržaj, model, djelatnike i adresate nove evangelizacije. Naglašena je nužnost da svećenici, redovnici i redovnice budu trajno povezani s istinom u osobnom odnosu s Bogom i konkretnim čovjekom kako bi uistinu pripadali Bogu i bili solidarni s ljudima vršeći poslanje u pastoralnom djelovanju Crkve ili obavljajući različite djelatnosti u Crkvi i društvu. Razmišljajući o poslanju navjestitelja Evanđelja, izrazili su neophodnost da, osim poznavanja evanđeoskoga nauka, vlastitim vjerodostojnim životom dosljedno svjedoče „blagu vijest“ Isusa Krista prožimajući kulturu i sveukupnu stvarnost u kojoj žive.

Sudionici susreta odlučili su, na svim razinama susretanja i djelovanja, posebnu pozornost usmjeriti na temu evangelizacije imajući u vidu konkretne okolnosti u kojima krajevna Crkva u Bosni i Hercegovini djeluje. Istaknuli su nužnost trajnog i cjelovitog svjedočenja evanđeoske istine koja treba prožimati sve pore življenja i djelovanja, prije svega svećenika, redovnika i redovnica, ali i svih kršćana. Ponovno je naglašena važnost odgoja u vjeri u vrijeme sve snažnije sekularizacije. I sami svjesni potrebe trajnog obraćenja i življenja evanđeoske poruke, biskupi i redovnički poglavari posebno potiču sve svećenike, dijecezanske i redovničke, da žive i dišu duhom Evanđelja kako bi mogli biti istinski evangelizatori sredine u kojoj su pozvani i poslani vršiti svoje poslanje.

Sudionici susreta su u prigodnom izlaganju upoznati i s činjeničnim stanjem vjerskoga odgoja u vrtićima u Bosni i Hercegovini uz napomenu da Katolička Crkva u BiH vodi 14 predškolskih ustanova u kojim se uglavnom provodi integrirani vjerski odgoj po odgojnim skupinama. U vezi s pravnom i provedbenom razinom uvođenja katoličkoga odgoja u vrtiće u Bosni i Hercegovini, naglašena je potreba da u zakonima bude istaknuto pravo na provođenje programa vjerskog odgoja imajući u vidu svu složenost društva u BiH i uvažavajući sve različitosti koje u tom društvu postoje. Dogovoreno je da treba raditi na teološko-katehetskoj doškolovanju odgojiteljica u vjeri. Poseban naglasak je stavljen na financijske poteškoće s kojima se najvećim dijelom susreću vrtići koje vode ustanove Katoličke Crkve zbog neravnopravna statusa u odnosu na tzv. javne vrtiće. Dogovoreno je da se osnuje jedno tijelo koje bi se posebno pozabavilo ovim i drugim pitanjima s kojima se susreću osnivači i djelatnici u vrtićima koje vodi Katolička Crkva, ne dirajući u kompetencije Povjerenstva BK BiH za vjerski odgoj u predškolskim ustanovama i vjeronauk u osnovnim i srednjim školama

Osjećajući koliku zbunjenost, pa i strah, u narod unosi stvaranje političke krize i pokušaja da se predstavnici hrvatskog naroda, izabrani većinskom voljom toga naroda, isključe iz struktura zakonodavne i izvršne vlasti, biskupi i viši redovnički poglavari i poglavarice pozivaju sve odgovorne domaće političare i predstavnike međunarodne zajednice da u svojim odlukama i nalozima poštuju činjenicu da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini konstitutivan. Ako je dakle konstitutivan, a jest, onda se ni vlast ne može konstituirati bez predstavnika za koje se taj narod većinski opredijelio. Apstrahirajući od opasne borbe među strankama za vlast, biskupi i redovnički poglavari se pitaju, postoji li granica dekonstituiranju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i komu i čijem dobru bi to imalo služiti? Podržavaju sve one koji nesebično i odlučno zakonitim političkim sredstvima brane jednakopravnost Hrvata jer time štite i vitalni interes zemlje Bosne i Hercegovine.

Biskupi su, cijeneći veliki doprinos koji redovničke zajednice pružaju članovima domovinske Crkve i društvu uopće, zahvalili svim redovničkim zajednicama u Bosni i Hercegovini za izniman rad njihovih članova na području kateheze, vjerskog odgoja, socijalnog, karitativnog, medicinskog i drugog apostolskog djelovanja. (kta)