U svojoj današnjoj katehezi na općoj audijenciji papa Benedikt XVI. govorio je o svetom Franji Asiškom, „istinskom divu svetosti, koji i dalje privlači veoma mnoge osobe svih dobi i svih vjeroispovijesti”. Papa se posebno osvrnuo na poznati događaj iz Franjina života kada mu se raspeti Krist s križa u crkvici svetog Damjana obratio riječima: “Idi, Franjo, i popravi moju kuću koja se ruši.” Te jednostavne Gospodinove riječi koje je Franjo začuo u crkvi Svetog Damjana kriju u sebi duboki simbolizam, rekao je Papa.
Neposredno, sveti je Franjo pozvan popraviti tu crkvicu, ali ruševno stanje u kojem se nalazilo to zdanje simbol je dramatične i uznemirujuće situacije u kojoj se nalazila Crkva u tome vremenu, s površnom vjerom koja ne formira i ne preobražava život, sa slabo gorljivim klerom, s ohlađivanjem ljubavi; riječju, Crkva je bila uništena iznutra što je za sobom povlačilo i razbijanje jedinstva, s nastankom krivovjernih pokreta, objasnio je papa Ratzinger. Važno je primijetiti, rekao je u nastavku Papa, da sveti Franjo ne obnavlja Crkvu bez ili protiv pape, već samo u zajedništvu s njim. Dvije stvarnosti idu jedna s drugom ukorak: Petrov nasljednik, biskupi, Crkva utemeljena na apostolskom nasljeđu i nova karizma koju Duh Sveti stvara u tome trenutku za obnovu Crkve. Zajedno raste prava obnova, rekao je Papa. Asiški je siromašak shvatio da svaka karizma dana od Duha Svetoga treba biti stavljena u službu Mističnoga Tijela, koje je Crkva; stoga je uvijek djelovao u punom zajedništvu s crkvenom vlašću. U životu svetaca ne postoji kontrast između proročke karizme i karizme vlasti i, ako bi do kakve napetosti i došlo, oni znaju strpljivo čekati vremena Duha Svetoga, rekao je Benedikt XVI.
Neki su povjesničari iz osamnaestog stoljeća kao i u prošlom stoljeću pokušali kreirati iza Franje o kojem govori tradicija, jednoga takozvanog povijesnog Franju, kao što se pokušava iza Isusa iz evanđelja stvoriti jednog takozvanog povijesnog Isusa. Taj povijesni Franjo ne bi bio čovjek Crkve, već čovjek izravno povezan samo s Kristom, čovjek koji je htio stvoriti pokret Božjeg naroda, bez kanonskih formi i bez hijerarhije. Istina je pak da je sveti Franjo imao stvarno veoma neposredan odnos s Isusom i s Božjom riječju, koju je htio nasljedovati sine glossa, takvu kakva jest, u svoj njezinoj radikalnosti i istinitosti. Istina je također da isprva nije kanio osnovati red s neophodnim kanonskim oblicima, već je, jednostavno, s Božjom riječju i Gospodinovom prisutnošću, htio obnoviti Božji narod, sabirući ga ponovno na slušanje riječi i poslušnost riječi po uzoru na Krista. Osim toga, znao je da Krist nije nikada “moj”, već je uvijek “naš”, da Krista ne mogu imati “ja” i da ne mogu obnoviti “sebe” protiv Crkve, njezine volje i njezina učenja, već da se samo u zajedništvu Crkve izgrađene na apostolskom nasljeđu obnavlja također poslušnost Božjoj riječi, rekao je Benedikt XVI. Istina je također, nastavio je Papa, da nije namjeravao osnovati novi red, već samo obnoviti Božji narod za Gospodina koji dolazi. Ali je s bolom i tugom shvatio da sve mora imati svoj red, da je također crkveno pravo nužno da bi se obnovi dalo oblik i tako je stvarno na cjelovit način, svim srcem, ušao u crkveno zajedništvo, s papom i s biskupima. Bio je uvijek svjestan toga da je središte Crkve euharistija, gdje Kristovo Tijelo i njegova Krv postaju prisutni. Po svećeništvu, euharistija je Crkva. Tamo gdje su prisutni i svećeništvo i Krist i crkveno zajedništvo, jedino tamo prebiva također Božja riječ. Pravi je povijesni Franjo – Franjo Crkve i upravo na taj način govori također nevjernicima, vjernicima drugih vjeroispovijesti i religija, rekao je Papa u svojoj katehezi.
Papa je isto tako podsjetio kako je u dobu u kojem je vladao sukob između kršćanstva i islama, Franjo, oboružan samo svojom vjerom i osobnom blagošću, uspješno kročio putovima dijaloga. Kronike nam govore o dobrohotnom i srdačnom prijemu na kojeg je naišao kod muslimanskog sultana. Model je to na kojem bi se i danas trebali nadahnjivati odnosi između kršćana i muslimana: promicati dijalog u istini, u međusobnom poštivanju i uzajamnom razumijevanju, rekao je Papa.
Sveci su najvrsniji tumači Biblije; oni, utjelovljujući u svome životu Božju riječ, čine je privlačnijom no ikad, tako da nam ona stvarno govori. Franjino svjedočanstvo, koji je ljubio siromaštvo kako bi predano i potpuno slobodno nasljedovao Krista, nastavlja biti i za nas poziv njegovati nutarnje siromaštvo kako bi rasli u pouzdanju u Boga, ujedinjujući u sebi život u umjerenosti i nenavezanost na materijalna dobra, rekao je Papa. (ika)
Prilaz Gjure Deželića 75
HR-10000 Zagreb
tel. (01) 37-64-281
faks (01) 37-64-280
hkvrpp@redovnici.hr
“Doprinos redovništva u borbi protiv ovisnosti”
Odgajati mlade za pravdu i mir
Homilija zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića prigodom 300. obljetnice rođenja p. Ruđera Boškovića - Rim, Hrvatska crkva svetog Jeronima, 11. prosinca 2011.
Došašće kao vrijeme neispunjenosti. Prilog duhovnosti nedostatnosti i nesavršenosti
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 9. studenoga 2011. – Papin apel
Razlog i smisao ujedinjenja Konferencije i Unije: perspektive za budućnost
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 2. listopada 2011.
Osjećaš duhovni poziv?
Učini ovdje prvi korak-klik!
Ponedjeljak, 6. veljače 2012. u 18 sati
Tribina grada Zagreba, Kaptol 27, Zagreb
Hrvatska udruga medicinskih sestara i Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica tradicionalno organiziraju proslavu 20. svjetskog dana bolesnika (1992.-2012.)
11. veljače 2012. (subota) u 11 sati u crkvi sv. Vinka (Zagreb, Frankopanska 17).
Buško blato, 27. veljače – 1. ožujka 2012.
7. prosinca 2012.
Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove
Informativno glasilo HKVRP-a i HUVRP-a, prosinac 2011., br. 2. (2012.)
Informativno glasilo HKVRP-a i HUVRP-a, srpanj 2011., br. 1. (2011.)
Prinosi redovničkoj obnovi, br. 1 i 2 (27 i 28) god. (15) 2010.