Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

P. Anselm Grün o budućnosti samostana u Njemačkoj

Srijeda, 27. 07. 2011.

Poznati benediktinac p. Anselm Grün, OSB, izjavio je ovih dana za web portal www.katholisch.de svoju viziju glede budućnosti samostana u Njemačkoj. Donosimo dio te izjave. “Mnoge redovničke zajednice kako muške tako i ženske danas pate zbog toga što su njihovi članovi sve starije osobe, a zajednice se ne podmlađuju novim duhovnim zvanjima.

Zadnjih godina zatvoreno je nekoliko Benediktinskih samostana i opatija. Franjevci i kapucini i mnoge sestarske zajednice prisiljene su zatvarati svoje filijalne postaje. Neke su zajednice odlučile u dobroj nakani izumrijeti. Ali to nije prespektiva za budućnost. Uvjeren sam da samostani u Njemačkoj imaju budućnost. Bogu hvala da u našoj zajednici mogu doživjeti kako svake godine nekoliko mladića uđe u samostan. Naravno manje ih je nego prije u 60. godinama. Više nema procvata redovništva i samostana. To je vrijeme prošlo koje je bilo u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća. Ali samostani danas također imaju jednu važnu zadaću i ulogu. Oni privlače mnoge ljude. Mnogi samostani danas su duhovni centri. Seminari koji se nude u centrima brzo su popunjeni. Mnogi vjernici u samostanima traže duhovnu pratnju. Ali mladića i djevojaka koji bi danas željeli živjeti u samostanu sve je manje. Za mene je za budućnost samostana važno sljedeće.

Kao prvo samostani trebaju svoj jasni identitet. Samo se prilagoditi vremenskom duhu bilo bi premalo. Samostani trebaju u sekulariziranom svijetu biti mjesta vjere, gdje Bog stoji u središtu. A tamo gdje je Bog u središtu dolazi čovjek u Njegovoj sredini. Sveti Benedikt, otac zapadnog monaštva, vidio je kao znak monaštva da treba tražiti Boga cijeli svoj život. To traženje Boga trebaju prepoznati i gosti samostana. Također to traženje Boga treba privući i mlade ljude

da se odluče na svoj put traženja. Ima jako dosta ljudi danas koji traže svoje mjesto u svijetu i ujedno Boga traže. Često svoj duhovni put traže u drugim religijama. Samostani imaju prvenstveno zadaću svoju duhovnost tako živjeti da privlače ljude. Samostani su zajednice. U jednom individualiziranom svijetu mnogi traže zajednicu i zajedništvo. Ujedno je nekima život u zajednici i težak, jer nije uvijek lako živjeti s ljudima. Ali jedan dobar prilog samostana bio bi da se otvore takvim ljudima. Da pokažu da su otvorene i iskrene zajednice. A zajednica u kojoj se vidi da mladi i stari zajedno žive i poštuju se, biti će privlačna za mnoge mlade ljude. Samostani kao drugo također trebaju vanjske suradnike. Franjevci imaju zajednice koje u svijetu žive duhovnost sv. Franje Asiškog (Frama i Franjevački svjetovni red), benediktinci oblate koji u svijetu obdržavaju pravilo sv. Benedikta i pridruženi su nekom od benediktinskih samostana. Samostani danas više ne mogu sami izvršavati svoje zadaće i poslanje. Trebaju prijateljski krug i simpatizere koji će samostanske ideje i poslanje u svijetu podržavati i ispunjavati. Zbog toga je potrebno surađivati s dobrim laicima. Samostani u crkvi za mene imaju važnu zadaću držati nebo otvorenim kako bi ovaj svijet sve više bio ljudski i milosrdniji.” (F.P)