Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Održan susret i duhovna obnova braće i sestara Trećeg samostanskog reda svetog Franje

Subota, 14. 11. 2009.

Na blagdan sv. Nikole Tavelića, u subotu 14. studenoga u samostanu Milosrdnih sestara Svetoga Križa na zagrebačkom Vrhovcu održan je VIII. Susret i duhovna obnova braće i sestara Trećeg samostanskog reda svetog Franje. Susretu u organizaciji Povjerenstva za duhovnost Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nazočilo je više od stotinu franjevki kojima su se pridružili i franjevci trećoredci glagoljaši.

Nakon pozdravne riječi kućne poglavarice s. Hijacinte Hoblaj, uslijedilo je predavanje na temu “Hvaljen budi, Gospodine moj!” s. Judite Čovo, školske sestre franjevke iz Splita.

U uvodnim dijelu, s. Čovo je podsjetila kako je Franjo Asiški bio pjesnik i pjevač, a i skladatelj napjeva za pjesme koje bi sastavio; nažalost mnoge pjesme, a pogotovo napjevi nisu sačuvani. Životopisac Toma Čelanski je zapisao da je Franjo imao “glas neodoljiv, umiljat, jasan i zvučan”. Nameće se razmišljanje koliko se i kako govori o Franji Asiškome kao pjesniku, te koliko se zalazi u bit i cilj Franjinih pjesama i Franjinoga pjevanja. Poznato je kako je Franjina Pjesma stvorova navedena na prvim stranicama talijanske književnosti, jer je jedno od prvih djela napisanih talijanskim pučkim govornim jezikom. U posljednje vrijeme, pak, u ugroženosti stvorenja i života na zemlji, rado se podsjeća na važnost i skrb za stvoreni svijet koji je Franjo opjevao. Međutim te pjesme imaju svoje dublje razloge i značenje, istaknula je s. Judita, te se osvrnula na važnost Franjine želje i volje: biti “Gospodinov pjevač”. Proučavatelji talijanskoga pjesništva XIII. i XIV. stoljeća, na temelju produbljenih povijesnih istraživanja najstarijih svjedočanstava, dolaze do zaključka da neki od tih pjesničko-glazbenih izričaja svjedoče o pjesničko-glazbenoj franjevačkoj duhovnosti. Oni čak smatraju da je pjevanje kao neposredan i zanosan izričaj kontemplativnoga života sazrelo upravo u krilu tradicije franjevačkoga reda, tj. po Franjinim sljedbenicima, koji su i u tome slijedili Franju kao svoj uzor. Ovaj način kontemplacije i trubadurskoga pjevanja Franjo usmjeruje i u način propovijedanja puku te i to postaje djelotvornim sredstvom propovijedanja Božje Riječi. Od samih početaka franjevačko je evangeliziranje usmjereno na konkretne sredine – trgovi gradova, naselja - gdje je bilo poznato kakvo je iskustvo svakodnevnoga života, i sa svojim grijesima, nemirima, nepravdama, ratovima. Proučavatelji tvrde da je franjevačko propovijedanje – počevši već za života svetoga Franje - započinjalo pjesmom kojom se puk pozivalo na pokoru, tj. na obraćenje, rekla je s. Judita, te podsjetila kako Franji nije bilo dosta da sam uzdaje hvale Bogu pjesmom i igrom, već je na to pozvao sva stvorenja i sve ljude. Temeljna tema Franjinoga pjevanja, liturgijskoga ili pučkoga, jest pohvala. Ona izvire iz velikoga Franjinoga divljenja pred ljubavlju koju nam je Bog iskazao stvaranjem a posebno pred ljubavlju koju nam je poklonio u Isusu Kristu, istaknula je predavačica, te posebno upozorila kako je svoj život obraćenja Franjo Asiški započeo pjesmom, a pjesmom ga je i završio. Naime, u trenutku prijelaza u vječnost sam je svom snagom zapjevao psalam 142. te tražio da mu dvojica braće pjevaju Pjesmu stvorova, s dodatkom pohvale Bogu i po sestri tjelesnoj smrti.

Govoreći o samoj “Pjesmi brata Sunca” ili “Pjesmi stvorova”, s. Čovo je istaknuo kako ju je sv. Franjo, prema vlastitim riječima sastavio Bogu na slavu, a nama na utjehu i na duhovno saziđivanje bližnjih. Pjesma stvorova nadahnuta je na svetopisamskim psalmima i hvalospjevima, posebice na hvalospjevu trojice mladića u ognjenoj peći. Franjo je htio da tu pjesmu puk pjeva, poput psalama; stoga ju je i napisao na pučkom jeziku; puk, naime, uglavnom nije poznavao latinski jezik na kojemu se slavilo bogoslužje i razne pobožnosti. Franjo je sastavio i napjev za tu pjesmu koji, nažalost, nije sačuvan. Pjesma stvorova očituje Franju kao spašenoga i sa svime izmirenoga čovjeka. Premda je sastavljena u patnji i sučelice smrti, pjesma izražava duboko i zanosno Franjino prionuće tvarnome svijetu, potvrđuje vrijednosti bića i stvari u svijetu u kojemu smo ih primili iz Stvoriteljeve ruke. Franji Asiškome sva su stvorenja lijepa i dragocjena, dapače, ne samo da ih je nazivao nego ih je doista osjećao braćom i sestrama, rekla je s. Judite.

U drugom dijelu izlaganja, s. Judita Čovo je predstavila sažeti prikaz djela hrvatskih pisaca koji su se nadahnjivali životom Franje Asiškoga. Vremenski slijed započela je s Tomom Arhiđakonom Splićaninom koji je u svojoj Kronici Historia Salonitana – Povijest Solina i začuđen i zadivljen kako je Franjo izmirio građane grada Bologne. Potom slijede Marko Marulić Splićanin, Ilija Crijević. Od književnika u 17. i 18. stoljeću spomenula je Ignjata Đorđića, Jeronima Kavanjina, iz kasnijih razdoblja Ivu Vojnovića i Silvija Strahimira Kranjčevića, kao i Vladimira Nazora i Nikolu Šopa, Dinka Šimunovića, Zlatka Tomičića. S. Judita je podsjetila i kako se Franjo Asiški našao i u putopisnim bilješkama hrvatskih književnika, npr. Antuna Gustava Matoša, Jeronima Kornera, a Izidor Kršnjavi je o Franji Asiškom napisao dva romana.

Izlaganje s. Judite bilo je protkano izvornim tekstovima koje su čitali s. Ljiljanka Marić i s. Helena Rašić (ŠSF), te fra Ivan Petrović (TOR), te glazbenim točkama koje su izvodile ŠSF, pod ravnanjem s. Jelice Dolić.
Nakon izlaganja s. Renata Mrvelj kratko je predstavila knjigu objavljenu o 800. obljetnici franjevačkog jubileja “Hvaljen budi, Gospodine moj – sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu”, u izdanju nakladničke kuće Alfa i Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH.

Euharistijsko slavlje u obnovljenoj crkvi Srca Isusova milosrdnih sestara Sv. Križa predvodio je fra Nikola Barun, TOR, pjevanje su ravnale s. Bernardeta Mihaljević i s. Jelica Dolić. Tako je okupljena trećoredska obitelj na najsvečaniji način proslavila svoga prvog proglašenog sveca Nikolu Tavelića, franjevca. Fra Nikola je u propovijedi pozvao na obnovu franjevačke, trećoredske karizme i poslanja, kao i na vjernost i dosljednost franjevačkoj tradiciji: pjesmi i pjevanju, osobito u liturgijskim slavljima.

Susret i duhovna obnova završili su zajedničkim druženjem, te zahvalom koju je u ime Povjerenstva za duhovnost pri Vijeću franjevačkih zajednica izrekla predstojnica s. Renata Mrvelj. (ika)