Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

“O. Josip Milunović - Život i djelo”

Ponedjeljak, 28. 11. 2011.

Foto: Velimir BRKIĆ

“O. Josip Milunović - Život i djelo” naziv je knjige u kojoj je Ivan Kevrić, svećenik Zadarske nadbiskupije, župnik Visočana, sabrao iz raznih izvora i dosad nepoznate podatke o istaknutom isusovcu Josipu Milunoviću, propovjedniku, misionaru i hrvatskom prosvjetitelju, afirmirajući lik tog široj javnosti nepoznatog velikana koji je ostavio traga u Crkvi i narodu. Milunović je autor djela “Šest nedilja na poštenje sv. Alojzija Gonzage” (Zagreb, 1759.), što je prvi životopis sv. Alojzija na hrvatskom jeziku. Rođen je 1709. g. u ravnokotarskom mjestu Visočane, s njegovih 13 godina Milunovići odatle u potrebi odlaze u Požegu (u vrijeme Milunovićevog rođenja Visočane su pod mletačkom upravom, opljačkani od Turaka) gdje je živio posljednjih sedam godina i umro 1759. g. u 50. godini života. 

U izdanju župnog ureda Visočane knjigu je Kevrić objavio u godini svoje 40. obljetnice svećeništva, a spomen je Družbi Isusovoj kojoj je Milunović pripadao, Visočanima odakle je ponikao i hrvatskoj kulturi koju je zadužio i književnim radom. Taj neumorni pastoralni djelatnik, istaknut u prosvjetnom radu gimnazija u Požegi, Varaždinu te Kutjevu, osobito posvećen opismenjavanju djece, preteča je prozaika Matije Antuna Relkovića. Milunović s 24 godine ulazi u novicijat Družbe Isusove u Beču, a djelovao je i u Zagrebu, Osijeku, Grazu i Pečuhu. Pisana jednostavnim, jezgrovitim stilom, knjiga na 150 stranica pokazuje kako je Milunović na tragu svojih suvremenika velikana, Ferdinanda Konšćaka i Josipa Ruđera Boškovića, pa je knjiga doprinos i 300. obljetnici Boškovićeva rođenja. Milunović je pisao narodnim jezikom kako bi se približio puku. Mislio je na misionarske potrebe Crkve, a svoj je narod poučavao čitanju i pisanju kako bi bolje upoznali vjerske istine. Svjedočio je Božju ljubav prema djeci i odraslima, učenicima i neukima (usprkos iscrpljenosti i bolesti došao bi u požeški kolegij i poučavao ih) bolesnima i siromašnima (uz koje je znao provesti cijelu noć), putnicima, što je kao navjestitelj evanđelja i učitelj i sam bio; obilazio je zatvorenike, ispraćao osuđenike na smrt, a za mnoge je dokazao da su bili krivo osuđeni. Visočane su Crkvi dale jednu redovnicu i 15 svećenika, među kojima je sedam Kevrića. Don Ivanu Kevriću to je deveta knjiga. U njoj je objavio i fotokopiju originala knjige Milunovića o sv. A. Gonzagi, mišljenja raznih pisaca o Milunoviću te prikaz slavonskih književno prosvjetnih tema i trostoljetnog rada požeške gimnazije čije je djelovanje Milunović oplemenio svojim djelovanjem. U knjizi je Kevrić sabrao i podatke drugih hrvatskih stručnjaka o djelovanju isusovaca u Hrvatskoj općenito. (ika)