Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

O Franji i muslimanima

Ponedjeljak, 24. 10. 2011.

U okviru Tjedna međureligijskog dijaloga što se u Zagrebu održava od 21. do 27. listopada u prigodi obilježavanja 25. obljetnice Duha Asiza, 24. listopada glavna tema programa održanog u Islamskom centru bila je “Franjo i muslimani”. Dvoranu su ispunili predstavnici različitih religija, među kojima su bili najbrojniji katolici i to članovi Franjevačke obitelji. Riječ dobrodošlice uputio je pomoćnik predsjednika Mešihata doc. dr. sc. Aziz Hasanović.

Istaknuo je kako je Franjo prepoznat od svih ljudi dobre volje, svih vjera, nacija i kultura širom svijeta. Uvodeći u program, istaknuo je kako se ovim željelo i mladeži pokazati kako treba živjeti s drugim i drugačijim.

U prvom dijelu programa učenici hafiz Amar Mujkanović, (4. razred) i Enis Omerović (3. razred) Islamske gimnazije “Dr. Ahmed Smajlović” izveli su scenski prikaz susreta Franje i sultana koji su pripremili zajedno s profesoricom hrvatskog jezika dr. sc. Remzijom Hadžiefendić Parić.

Uslijedilo je predavanje muftije Ševka ef. Omerbašića “Franjo Asiški i muslimani”. U uvodnom dijelu izlaganja, muftija Omerbašić istaknuo je kako o povijesti odnosa islama i kršćanstva postoje brojne studije za koje se uglavnom tvrdi da su jednostrane i da ne prikazuju cjelovitu istinu. Stoga, je pripremajući se za ovo izlaganje on koristio brojne izvore, kako one muslimanske, tako i kršćanske. Podsjetio je na pogoršanje odnose kršćanstva i islama koji počinju potiskivanjem Bizanta s područja Palestine, Libanona, Sirije i Jordana, a odnosi se jako pogoršavaju kada u muslimanske ruke dolazi Jeruzalem, i to predajom, a ne ratom. Pogoršanju odnosa doprinose i križarski ratovi. U tom kontekstu posebno se osvrnuo na Peti križarski rat kada protiv muslimana kreću tri križarske vojske. Premda je kralj El-Kamil, koji je 1218. godine naslijedio oca, nudio kršćanima primirje, papin izaslanik Belagius inzistira da se rat nastavi vjerujući da će prodor Mongola pomoći križarima da konačno svladaju muslimane. U toj križarskoj vojsci bio je i Franjo Asiški koji je također pokušao kod Belagiusa iznuditi mir.

Muftija Omerbašić je nadalje podsjetio kako se u jeku sukoba oko grada Dimjata, kojeg su križari uspjeli osvojiti javila Franjina ideja da pregovorima zaključi mir s muslimanima, a usput i pokuša kralja El-Kamila i druge velikane preobratiti na kršćanstvo. O čemu podatke nalazimo u kršćanskim izvorima. Predavač je podsjetio kako je Franjo svoj put zamislio kao misionarski, pa je stoga koristio svaku priliku da u kršćanstvo uvede pripadnike drugih religija. Stoga će i neki kršćanski pisci ovaj Franjin pohod na Istok nazvati miroljubivim križarskim pohodom.

Predavač je podsjetio kako je ovaj Franjin čin izazvao reakcije na obje strane. Tako u kršćanskim izvorima nalazimo da je papin izaslanik Belagius bio protiv Franjina odlaska sultanu. No, El-Kamil ga je rado primio, što pokazuje da je bio pozitivno raspoložen prema svetom Franji.

Muslimanski izvori kažu da je sv. Franjo bio u gostima kod muslimana oko tri mjeseca i da je vodio razgovore s brojnim predstavnicima islama, uključujući i najviše vjerske autoritete. Tako je Franjo ovim susretom s muslimanima koji je u to vrijeme bio nezamisliv, otvorio jedan novi pristup dijalogu s drugim religijama, posebno prema islamu jer je percepcija ove religije kod zapadnih kršćana bila krajnje negativna.

Muftija Omerbašić istaknuo je kako zahvaljujući ovom Franjinom putu i susretu s muslimanima, Franjevački red će u muslimanskim dokumentima biti označen kao red koji je više od drugih doprinio očuvanju kršćanstva u pretežno muslimanskim sredinama. Tako npr. kad su nakon križarskih ratova kršćani protjerani s Bliskog istoka, jedini red koji je slao svećenike u Svetu zemlju bio je franjevački, kojima je muslimanska vlast dopuštala pastoralni rad.

Također, čini se da je za dobar položaj franjevaca u muslimanskim državama zaslužna bila i njihova opredijeljenost za bolje razumijevanje kršćanstva i islama. Pojava islama izazivala je kod kršćana pomiješane osjećaje zbunjenosti i straha zbog nepriznavanja određenog duhovnog srodstva dviju religija. To je bila obostrana greška koja je i danas u dobroj mjeri nazočna u razmišljanjima jednih i drugih.

Kršćansko-muslimanski odnosi ne mogu se riješiti bez golemog učešća Franjevačkog reda. “Usudio bih se reći da zbog svoje duhovnosti Franjevački red ponajbolje razumije islam i muslimane. Njegova duboka uvriježenost u običan narod uspjela je spasiti kršćanstvo u Bosni”, rekao je muftija Omerbašić, te je podsjetio kako neki kršćanski teolozi pravi zaokret u kršćansko-muslimanskim odnosima vide u zaključcima Drugoga vatikanskog koncila koji na dva mjesta službeno i pozitivno govori o islamu, gdje muslimane zbog njihovog vjerovanja u jednog jedinog Boga naziva Božjim narodom.

Također je podsjetio kako muslimani od početka nikada nisu dovodili u pitanje božansko porijeklo kršćanstva. Brojni su kur’anski citati odredili muslimansko ponašanje prema kršćanstvu i kršćanima.

Primjer Franje Asiškoga bit će zlatnim slovima zapisan u povijesti kršćansko-muslimanskih odnosa. Mnogi se ni danas skoro tisuću godina kasnije ne usuđuju krenuti njegovim putem u kreiranju tih odnosa. U tome i je njegova veličina, jer borba za mir bila je u svim vremenima obilježje velikih ljudi, zaključio je muftija Ševko ef. Omerbašić.

U glazbenom dijelu zbor Islamske gimnazije “Dr. Ahmed Smajlović” pod ravnanjem prof. Fuada Ahmetspahića izveo je nekoliko ilahija.

Na kraju programa riječ zahvale okupljenima, a posebno domaćinima uputio je fra Josip Blažević, ravnatelj Centar “Hrvatski areopag”, te jedan od glavnih organizatora Tjedna.

Tjedan međureligijskog dijaloga u prigodi obilježavanja 25. obljetnice Duha Asiza – prvog Svjetskog molitvenog dana molitve za mir u svijetu koji je 27. listopada 1986. godine održan u Asizu na inicijativu pape Ivana Pavla II. organiziraju Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Franjevački institut za kulturu mira i Centar “Hrvatski areopag”. (ika)