Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Nacionalni susret animatora za duhovna zvanja

Subota, 15. 09. 2007.

Nacionalni susret animatora za duhovna zvanja o temi “Mjesto i uloga obitelji u pastoralu duhovnih zvanja” održan je ove godine u Đakovu 14. i 15. rujna. Organizirali su ga Vijeće za sjemeništa i duhovna zvanja HBK-a i Centar za zvanja HKVRP-a i HUVRP-a. Na susretu se okupilo pedesetak animatora iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nakon razgledavanja katedrale i KBF-a u Đakovu okupljene dijecezanske svećenike, redovnice i redovnike pozdravio je u Biskupskom domu predsjednik Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja HBK-a mons. dr. Marin Srakić, biskup đakovačko i srijemski. Zaželio je svima da ovi dani u Đakovu ne budu dani napetosti i nervoze zbog krize zvanja. On je pozvao da se otvorenih očiju sagleda situacija i uvidi da će Gospodin će uvijek naći pogodno tlo za poziv.

Poslijepodne znakovit je bio posjet samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa upravo na njihov dan – svetkovinu Uzvišenja svetog Križa. Poslije podne u 15 sati animatori za zvanja započeli su svoj rad molitvom koju je predvodio biskup Marin Srakić. U ime Centra za zvanja HKVRP-a i HUVRP-a prisutne je pozdravio fra Ante Babić, OFM iz Splita: “Danas je potrebno jedno: biti maleni, jednostavni ljudi opterećeni teretom ljubavi prema Bogu, da nas narod prepozna u tom širokom svećeničkom, sestrinskom osmjehu...”

Nakon molitve i kratkog predstavljanja svih sudionika susreta, prvo predavanje o temi “Eklezijalna dimenzija u životu obitelji – obitelj u službi rasta svećeničkog i redovničkog zvanja” održao je mons. prof. dr. Milan Šimunović. Danas obitelj treba gledati kao ugroženu s raznih strana. Neki govore o tzv. ogoljenoj obitelji jer se propagiraju protuvrijednosti koje se obrušavaju na obitelj. “Mi možemo u Hrvatskoj izraziti radost što su mnoge naše obitelji zaista u službi zvanja jer zvanje nije samo svećeničko ili redovničko, već je i poziv vjeroučitelja, katehete i svi drugi pozivi. Svih sedam sakramenata su bitni, ali dva posebno u službi zajednice – sakrament ženidbe i sakrament svetoga reda jer su oni za služenje unutar obitelji, Crkve, odnosno župne zajednice i unutar društva. Djeci unutar obitelji treba poticati osjetljivost na osluškivanje dobrih glasova, poziva, konkretno Božjega te na osluškivanje poziva za angažiranje unutar župne zajednice i društva”, rekao je dr. Šimunović. Težište je stavio i na župnu zajednicu da pomogne toj obitelji da u djetetu izvrši do kraja stimuliranje na opredjeljenje za svećeničko ili redovničko zvanje, “jer ukoliko župna zajednica ne podrži obitelj, ona ne će sama moći opstati jer su utjecaji jako veliki”, rekao je dr. Šimunović. “Ne moramo biti pesimisti, iako svi govorimo da je zvanja manje, ali nisu naše obitelji toliko neosjetljive na Božji poziv koliko se misli jer se angažiraju u župnim zajednicama. Treba samo malo više naglasiti da treba posvetiti veću pozornost onim zvanjima koja će se posebno angažirati u predvođenju zajednica, a bez svećenika odnosno redovnika i redovnica toga nema. Gledam na sve to s optimizmom, iako mnogi govore crno, u našim obiteljima bez obzira na to što ima negativnih pojava ipak prevladavaju pozitivne, odnosno vjernost, ljubav, zalaganje, žrtvovanje i ako to malo jače potenciramo kroz kateheze, propovijedi, liturgiju, mislim da će se onda rađati nova duhovna zvanja”, poručio je dr. Šimunović.

Svi se sudionici susreta animatora podijelili u četiri radne skupine sa zajedničkom temom “Uloga obitelji u pastoralu zvanja”. U izvješćima na plenumu iznijeli su neke zaključke i prijedloge, naglasili su da za pastoral zvanja važno je vlastito svjedočanstvo kako bi ljudi oko nas mogli osjetiti radost duhovnog poziva. Važan je također odnos svećenika-župnika i časnih sestara te postojanje župskih zajednica koje bi odgajale za poziv. Potrebno je uči u obitelj, pratiti mlade u župi molitvom, savjetom, više govoriti o duhovnom zvanju da ne bi to postala tabu tema. Obitelj je zapostavljena od strane Crkve, svećenici postaju sve više “serviseri” samo za sakramente, a potrebna je stalna suradnja – trajni katekumenat. Složili su se da će obnova obitelji obnoviti i zvanja. Potrebno je svima vratiti osjećaj straha Božjega. Na kraju je biskup Marin zaključio da je pastoral obitelji najteži, ali ne smijemo se predati. Moramo se pitati kao Isus: “Što govore ljudi, tko sam ja (usp. Mk 8, 27) kao svećenik, časna sestra?”

Misno slavlje u đakovačkoj katedrali predvodio je pomoćni biskup đakovački i srijemski dr. Đuro Hranić. Nakon mise animatori za duhovna zvanja sudjelovali su u molitvenom bdijenju u samostanskoj crkvi, nakon kojega bilo je organizirano druženje u dvorištu sjemeništa.

Drugi i posljednji dan započeo je jutarnjom u kapelici bogoslovije. Potom je dr. Ivo Džinić, profesor pastoralne teologije na KBF-u u Đakovu, održao predavanje o temi “Obiteljske krjeposti-preduvjet duhovnih zvanja” koje je započeo činjeničnom postavkom da iskustvo iz obiteljskog života bitno utječe na općeljudsku i vjerničku formaciju čovjeka, te da se upravo u obitelji osoba najbolje može formirati za mogući izbor budućeg svećeničkoga ili redovničkoga poziva. Dr. Džinić je rekao da relevantni crkveni dokumenti, kada govore o roditeljskom odgoju općenito te o ulozi roditelja i cijele obitelji u odgoju budućih duhovnih zvanja, pridaju obitelji toliku ulogu da je u tom kontekstu nazivaju “prvim sjemeništem”. Nastojanje oko ‘krjeposnog’ života u jednoj obitelji, u kojoj se napose žive krjeposti bračne i obiteljske ljubavi, međusobne vjernosti i iskrenog priznanja i poštovanja dostojanstva svih članova obitelji, kao i krjeposti pobožnosti, odnosno života po vjeri, formira mladog čovjeka da slobodno i odgovorno izabere svoj životni poziv, koji će životom prema tim krjepostima nastojati i ostvarivati. U tom kontekstu valja promatrati i izbor duhovnog zvanja koje, ukoliko se prepozna i prihvati kao dar, nije samo dar za onoga koji ga prima nego i za cijelu obitelj”, rekao je dr. Džinić. Predavanje je zaključio riječima: “Poradi velike uloge obitelji u odgoju i pripremi na budući duhovni poziv, proizlazi da pastoral novih duhovnih zvanja stoji s pastoralom braka i obitelji u vrlo uskoj korelaciji, o čemu inače u cjelokupnom pastoralnom djelovanju valja voditi računa.”

“Uloga obitelji u jedinstvenom pastoralu zvanja partikularne Crkve” bila je tema predavanja s. Ljiljane Radošević, vjeroučiteljice u srednjoj školi u Slavonskom Brodu. Pastoral zvanja star je kao i sama Crkva dok je temelj cjelokupnog pastorala zvanja molitva koju je zapovjedio sam Isus: “Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite, dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.” Predavačica je rekla kako “svi članovi Crkve bez iznimke imaju milost i odgovornost brige za zvanja.” Govoreći o izgradnji Božjega naroda, rekla je da obitelj ima nenadomjestivu ulogu. “U raznim povijesnim trenutcima obitelj je s pravom zaslužila lijepo ime ‘kućne Crkve’, što je potvrdio i II. vatikanski sabor. Obitelj kao i Crkva mora biti mjesto gdje se evanđelje prenosi i odakle ono zrači. Međutim, duboka duhovna kriza suvremene civilizacije zahvaća i naše obitelji tako da one sve teže prenose vjerske i moralne vrijednosti na nove naraštaje. Nije dosta samo ‘govoriti o obitelji’ ili ‘sanjati tradicionalnu obitelj’ s tri naraštaja: djed i baka, roditelji i djeca, već treba nešto činiti da takva obitelj bude i da se je štiti. Dužna je to činiti i Hrvatska vlada, sadašnja i buduća. I Crkva sa svoje strane mora u tome pomoći obiteljima”, upozorila je s. Ljiljana Radošević.

Nakon predavanja održan je okrugli stol s predavačima. Osvrnuli su se kratko na Europski susret animatora za duhovna zvanja koji je ove godine u održan Zadru od 28. lipnja do 1. srpnja. Dalje u raspravi sa strane predavača bilo je predloženo pripremiti i objaviti mali katekizam za obitelj u obliku brošure koja bi sadržala zdrave smjernice za obitelj, osobito one vezane uz pitanja odgoja za duhovno zvanje i svaka druga zvanja. Predloženo je također poraditi na sastavljanju cjelokupnog programa za obiteljski vikend jer obitelj u današnjem društvu gubi bitku, roditelji sve češće kupuju osjećaje djece a skupina ima svoj negativni utjecaj na djecu. Pitali su se ovdje i o ulozi vjeronauka i o tome kako ga iskoristiti u pastoralu duhovnih zvanja. Postoji vjeronauk za djecu i mlade a vjeronauk za obitelj zaostao je. Svi su bili složni u tome da jedinstveni pastoral zvanja djelo je čitave Crkve. Sudionici susreta podijelili iskustva povezanosti s obiteljima, razgovarali o tome kako stupiti u kontakt s konkretnom obitelji. Nije jednostavno govoriti o obitelji i obitelji onima koji nemaju iskustva. Potrebno je poticati obitelji da jedni drugima govore. Bilo je primijećeno kako na našim susretima ne ulazimo dublje u konkretne probleme, kao među posvećenim osobama nestalo oduševljenja za Krista. Bilo je ispričano iskustvo jedne zajednice obitelji koje se nađu svake nedjelje iza mise, sretni da se susretnu, organiziraju hodočašća, izlete, duhovne obnove jer žude za susretom, za zajedništvom. Raspravljali i o tome kako Crkva treba izaći iz svojih struktura, ići u narod, biti na terenu, iz tog terena iščitavati situaciju, potrebe i ponuditi adekvatnu katehezu. Konkretan prijedlog je bio da se stupi u kontakt s Uredom HBK-a za pastoral i obitelj. Na molbu predsjednika Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja biskupa Marina Srakića bilo je predloženo nekoliko tema za sljedeći susret: “Utjecaj medija na izbor zvanja, Pokreti u Crkvi, Prepoznavanje i praćenje duhovnih zvanja”. Složili su se u izboru mjesta – Duhovni centar otaca karmelićana u Buškom Blatu, BiH i datuma za idući susret – isto sredina rujna. Na kraju diskusije svi su animatori zajedno pohvalili takav susret animatora za zvanja na nacionalnoj razini kao izuzetno dobro djelo.

U poslijepodnevnim satima hrvatski i bosanskohercegovački animatori za duhovna zvanja bili su gosti bosonogih karmelićanki u Levanjskoj Varoši gdje je misu predvodio đakovački i srijemski biskup dr. Marin Srakić, predsjednik Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije. Sudionici su razgledali katedralu baziliku sv. Petra i kriptu te Katolički bogoslovni fakultet i Središnju biskupijsku i fakultetsku knjižnicu. U Biskupskom domu prijam za sve sudionike priredio je domaćin susreta đakovački i srijemski biskup dr. Marin Srakić, predsjednik Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije. Gostoprimstvo su im u samostanu pružile sestre sv. Križa te mons. Stjepan Karalić u Trnavi, gdje su obišli vinograde i vinarske pogone.