Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Molitveno bdjenje kod Križa sv. Damjana

Subota, 19. 09. 2009.

Drugoga dana, zaključne proslave 800. obljetnice Franjevačke karizme, u petak 18. rujna, u crkvi Svetoga Križa u Sigetu mnoštvo franjevaca i franjevki, članova Franjevačkoga trećega reda i Franjevačke mladeži, te štovatelja franjevačke duhovnosti okupilo se na cjelovečernjem bdjenju. Molitveno bdjenje kod Križa sv. Damjana predvodio je fra Zvjezdan Linić. Na početku bdjenja pročitano je pismo koje su u povodu jubileja svim franjevcima i franjevkama samostanskih i svjetovnih zajednica uputili generalni poglavari i poglavarice.

U poruci se poziva da u o jubileju svi uzmu učešća u činu zahvalnosti za dar što ga je Bog učinio franjevačkoj obitelji i svoj Crkvi, pozivajući kršćane po Franjinu zagovoru i njegovih drugova da prihvate cjelinu Evanđelja Isusa Krista za novo življenje. Taj zov – milost početaka – nije prestao odzvanjati, biti snažan, izražavati se unutar života, te i nakon osam stoljeća dopire do nebrojiva mnoštva muškaraca i žena svakoga položaja i životnog staleža. Toliki muškarci i žene, znani i nepoznati, donijeli su plodove svetosti, mudrosti, znanosti, blizine sa siromašnima, služenja Crkvi i čovječanstvu, svjedočenja vlastitom krvlju. Šireći se i obogaćujući se tijekom stoljeća različitošću prinosa, franjevačka duhovna struja, poput životne rijeke, nikada nije prestala natapati nas i samu Crkvu. Danas, u ovom prijelomnom trenutku trećega tisućljeća, zahvaljujući boljem poznavanju Franjinih spisa, točnijim i širem viđenju onoga što je središte njegova izvornog projekta, njegova poruka ponuđena je kao znamen, kao ohrabrenje, kao poputbeni kruh.

Također se podsjeća da radosnom činu treba pridodati ponizno priznanje udaljenosti između evanđeoskog predloška i načina kako se živjelo u tijeku franjevačke duge i burne povijesti. Unatoč trajnom naporu uspona i „reformi”, franjevački pokret još uvijek nije na visini evanđeoskih zahtjeva. Ne želeći optuživati ni osuđivati prethodne naraštaje, treba priznati pred Crkvom i svijetom da naša povijest i naša baština sa sobom nosi tamne strane i u prošlosti i u sadašnjosti, stoji u poruci. Stoga, taj dvojaki pokret čin zahvale kao poziv da živimo prema Evanđelju, i čišćenje sjećanja kao priznanje tamnih strana u našoj obitelji – treba nas dovesti da se suočimo s izazovima obnove naših temelja. Osamstoljetno nas iskustvo uči da poput Franje trebamo uvijek iznova započinjati svoj put evanđeoske pokore koji je obraćenje, da činimo stvarne čine kako bismo iz dana u dan utjelovljavali životom, osobnim i zajedničkim, nešto od novosti i svježine Evanđelja, poručuju franjevački generalni poglavari i poglavarice.

U tijeku četverosatnog bdijenja molilo se, meditiralo i pjevalo se u duhu sv. Franje. Izmjenjivali su se čitači svetopisamskih tekstova, tekstova iz franjevačke baštine, ali i suvremenika. I glazba koja je odjekivala crkvom bila je vrlo raznolika, od tradicionalnih franjevačkih pjesama, do autorskih djela Davora Terzića i Luke Balvana.

Bogatu simboliku Križa sv. Damjana koji je promijenio Franjin život pojasnio je fra Rozo Brkić. U pojašnjenju je posebno istaknuo značaj pojedinih simbola za današnjeg čovjeka. (ika)