Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Misa u spomen rođenja i krštenja Josipa Stadlera

Subota, 24. 01. 2010.

Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u nedjelju 24. siječnja u župi Gospe od brze pomoći u Slavonskom Brodu svečano večernje euharistijsko slavlje u spomen rođenja i krštenja Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, koji je u Slavonskom Brodu rođen i kršten istoga dana - 24. siječnja 1843., odnosno prije 165. godina. Uz domaće svećenike koncelebrirao je i Pavo Jurišić, dekan sarajevskoga KBF-a i voditelj postupka za Stadlerovo proglašenje blaženim.

Povezujući nedjeljna čitanja sa životom nadbiskupa Stadlera i današnjom situacijom, biskup Škvorčević istaknuo je: “Da je u Hrvatskoj doista sve onako tužno, ružno i crno kako nam govore mediji, Hrvatska bi bila jadna. No, poput Ezre i Nehemije koji su narodu čitali i pojašnjavali Riječ Božju i mi smo pozvani istinu o svojoj osobnoj i zajedničkoj povijesti čitati kroz svjetlo Riječi Božje koja nam govori da smo Tijelo Kristovo, odnosno sastavni dio Božjeg nauma o svijetu. Mi nismo događaj ili činjenica radija ni televizije, mi smo Božja činjenica, jer smo po krštenju uronjeni u dinamiku Božje ljubavi. Samo ono što mi jesmo po Božjoj zauzetosti i njegovu angažmanu, to ima pravo i konačno značenje. Tako je vjerovao i mislio Stadler, i u tu dinamiku po krštenju ušao prije 165 godina”.

Premda je već u osmoj godini doživio teško iskušenje ostavši siroče, već se tada pokušao duhovno snalaziti tražeći Božju blizinu, i nije se izgubio. Kad svjetlost Božja uđe u čovjeka, bio on dijete ili starac, tada on ispravno misli o sebi. Čovjek postaje gubitnik onda kad prezre Boga i živi bezbožno. Postoje teška vremena kada ne znamo ni kako krenuti. Vidljivo je u to bilo u povijesti izraelskog naroda. Svećenici su znali što treba učiniti, vratili su knjigu saveza, čitali i pojašnjavali im Riječ Božju. Danas u Hrvatskoj trebamo puno toga dobroga učiniti, i to svi zajedno, jer puno je materijalnih i duhovnih ruševina. Trebalo bi ponovno pred cijelu Hrvatsku dići hostiju i navijestiti da postoji djelo Božje među nama, da je u tom djelu Božjem kroz protekla stoljeća bila naša snaga. Kad naučimo tko smo mi po Bogu, najviše smo naučili. Ako tako nastojimo živjeti, pa se povežemo i s drugima, eto nam nove Hrvatske - blagoslovljene Hrvatske iz Božjih mogućnosti. Najveći događaj koji se u nama, u Hrvatskoj može dogoditi jest kad Božja ljubav - Božja stvarnost postane dio našega života jer tako se ostvarujemo kao Tijelo Kristovo. Učimo se od Stadlera koji je nakon što je imenovan za prvoga vrhbosanskog nadbiskupa u ispaćenu Bosnu ohrabren krenuo s onim najdragocjenijim - Svetim pismom koje je uz velike poslove uspio prevoditi i tiskati. Kao što su ga Brođani na polasku u Bosnu toplo obdarili i ohrabrili, vjerujem da ćete to znati i svi vi sada, vrednujući sve ono što je u snazi Božjeg duha ostvario”, istaknuo je biskup Škvorčević. Dodao je kako bi trag Stadlerove prisutnosti trebalo oživjeti i u Požeškoj biskupiji s obzirom da je kao učenik četiri godine živio baš u kući u kojoj sada živi biskup.

U prepunom Katehetskom centru uz domaće vjernike te mnogobrojne sestre služavke Maloga Isusa iz svih triju provincija: zagrebačke, splitske i sarajevske na čelu sa s. Marinom Pilić, provincijalnom poglavaricom sarajevske provincije, na slavlju su se okupili predstavnici Grada na čelu s gradonačelnikom dr. Mirkom Dusparom. Slavlje je završeno ophodom do župne crkve te su na krsnom studencu gdje je Stadler započeo milosni život zajedno molili molitvu krsnoga poziva i primili svečani blagoslov. Slavlje je pjesmom animirao župni zbor pod ravnanjem s. Branislave uz pratnju na orguljama prof. Hrvoja Špicera.
Proslava je započela u jutarnjim satima pohodom Stadlerovu spomeniku koji se nalazi u blizini mjesta njegove rodne kuće. Nakon što su brojna školska djeca položila zapaljene lampione molitvu za Stadlerovo proglašenjem blaženim predvodio je domaći župnik Ivan Lenić. Istaknuo je kako zbog Stadlerove veličine i baštine koju nam je Gospodin ostavio u njemu, u ovoj Svećeničkoj godini i ubuduće žele taj dan znakovitije proslavljati te ustrajno moliti s katolicima BiH za njegovo uzdizanje na čast oltara. (ika)