Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Međunarodni susret o pastoralu zvanja

Subota, 24. 07. 2010.

U Rimu na Papinskom sveučilištu “Regina apostolorum"od 19. do 24. srpnja 2010. održan je međunarodni susret o pastoralu zvanja. Sudjelovalo je oko stotinu osoba, u većini redovnice sa svih kontinenata i iz različitih redovničkih zajednica. U organizaciji HUVRP-a i HKVRP-a iz Hrvatske su sudjelovali o. Antonio Mario Čirko, karmelićanin, s. Ana Begić, dominikanka i s. Katarina Knežević, službenica milosrđa. Tema susreta bila je: “Animacija duhovnih zvanja”. Cilj ovog susreta bio je potaknuti što više osoba koje rade u pastoralu zvanja u svojim družbama na što veće predanje i konkretno djelovanje s mladima koji žive u svijetu različitih vrijednosti, da otkriju veličinu i radost nasljedovanja Krista. 

Svećenici i laici kongregacije Kristova Legija: Sancez, Rivero, Parreno, Lombard, Cantelmi i njihovi suradnici, iznijeli su situaciju u kojoj se nalaze djevojke našega vremena te naglasili vrijednosti današnjih ljudi koji nisu kršćani, a pridonose težini odaziva na Božji poziv. Teško će djevojka ući u samostan ako joj redovnice same ne pokažu životom i riječima koji je smisao njihova života, što ih je potaklo da nasljeduju Krista i što je razlog radosti i snage koja se vidi na njihovim licima. U situacijama krhkog pogleda na ženu redovnice posvećene Kristu imaju čvrste i sigurne vrijednosti koje mogu ponuditi djevojkama da njihov život bude ostvaren u punini, u Bogu, ne u prolaznoj modi, ne u vremenitoj karijeri, ne u nestabilnoj vjernosti, nego u ispravnoj slobodi, u radosnom služenju, u svakodnevnom odgovoru Božjoj vječnoj vjernosti.

Predavači su izrazili i osobine koje treba imati osoba koja radi u pastoralu zvanja: čvrstu vjeru, stabilan molitveni odnos s Bogom, ljubav za vlastitu zajednicu i cijelu Kristovu Crkvu, sposobnost za vedru komunikaciju, dobro zdravlje i zdravo srce koje može podnijeti puno uloženog truda i malo plodova, iskreno traženje dobra mladih i zdravo rasuđivanje njihovih mogućnosti i spremnosti za nasljedovanje Isusa.

Osim predavanja, svaki dan je jedna sestra iznijela iskustvo svoje redovničke zajednice u trudu i ulaganju najboljih snaga za pastoral zvanja. Zajednička im je misao bila, iako su dolazile iz Amerike, Indije, Španjolske, Norveške i Italije, da mladi više ne kucaju “kao u dobra stara vremena” na naša vrata, nego da mi trebamo otvarati svoja vrata, primati mlade, odlaziti na stotine kilometara udaljene susrete i praćenje djevojaka i mladića koji osjećaju Božji poziv, organiziranje susreta u našim samostanima, upoznavanje i dopisivanje putem interneta. Sav trud, praćen molitvom, dosljednošću života, primjerom te radosnim odgovorom Bogu i suradnjom svih sestara ipak donosi mnoge i dobre plodove u tim redovničkim zajednicama.

Svaki dan je u manjim grupama analizirana situacija u kojoj žive redovnice i redovnici (snage, slabosti, mogućnosti, poteškoće), postavljani ciljevi (definirati snove koji se mogu ostvariti ako budemo ozbiljno i ustrajno na tome radili), uložena “sredstva” (što više osobnih susreta s mladima, duhovnih obnova, ljetnih susreta s mladima u manjim grupama), podijeljene zadače (što mogu i žele učiniti poglavari, koje sestre i na koje načine mogu sudjelovati u pastoralu zvanja) i na posljetku vrednovano (što smo sanjali, kako smo radili, ima li plodova, možemo li nešto više i bolje učiniti za opće dobro u sljedećem vremenskom razdoblju).

Kroz ugodne dane susreta i vedrog obogaćujućeg druženja provlačila se misao da se zapravo redovnici i redovnice trebaju ugledati u Isusa koji poziva apostole, propovijeda mnoštvu, poziva pojedince, ispravlja ih i usmjerava, a na kraju šalje apostole da idu po svem svijetu. Da su se oni zatvorili ili strašili ići naviještat Evanđelje, ono do nas možda još ne bi došlo. Tako i danas redovnici i redovnice trebamo neustrašivo propovijedati, susretati, poticati na život po Duhu Isusa Krista. s.K. K.