Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Korizmena duhovna obnova za redovnice

Subota, 09. 03. 2008.

U crkvi sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, 9. ožujka 2008. godine, održana je duhovna obnova za redovnice. Potom je uslijedio duhovni nagovor u kojem nam je o. Jakov Mamić posvijestio kako je Gospodin Gospodar vremena te On za svako vrijeme poziva prikladne osobe. Mi smo osobe pozvane baš za ovo vrijeme i trebamo biti toga svjesne. Potrebno je da se “shvatimo” kao važne osobe. Nadalje, naglasio je da je potrebno uočiti gledanje suvremenog čovjeka koji je okrenut sam sebi; ne vidi potrebu drugoga ako mu on nije koristan.

U toj koncepciji čovjeka ugašena je sposobnost transcendencije. Čovjek je biće koje se može izdići iznad “ovostranog”, biće koje nije uokvireno. Upravo kao odjek na tu duboku potrebu čovjeka da se nadiđe, nastaju devijacije: “odlazak” u alkohol, drogu. To se događa kao plod unutarnjeg revolta. “Sve što izbija žedno je života i želi biti,” istaknuo je o. Mamić. Nadalje, naveo je nekoliko obilježja današnjeg vremena u kojem “izrasta” današnji čovjek:

1. Već spomenuta, “ne-potreba” transcendencije u smislu u kojem čovjek izrasta. U tom kontekstu uočio je kao veliki problem današnjice, problem duhovnog identiteta.

1. Druga oznaka vremena je okrenutost konzumizmu. Konzumizam koji u sebi nosi glagole: istrošiti, isprazniti, dovršiti, imati i uživati, biti dok jesi. “Imati” ovdje postaje zamjenica za “biti” što daje prednost imutku kao kvaliteti ispred bivovanja. Više nitko ne cijeni pametne nego imućne ljude.

1. Treća oznaka vremena danas je užitak; što je puka suprotnost žrtvi, a zamjenjuje je riječ “korist”. Užitak je čovjekova potreba te je i sam Bog najodgovornije odluke i potrebe čovjeka spojio s užitkom, tako da čovjek bude spreman prihvatiti posljedice, odgovornost, ali i žrtvu koja dolazi iz užitka. Suvremeni čovjek prihvaća samo trenutačno zadovoljstvo. Križ je odsutan iz koncepcije suvremenog čovjeka. Tu se javlja problem besmislene patnje i mnogobrojnih tragedija u današnjem vremenu.

Gdje je u svemu tome redovništvo? Redovništvo odgovara na vapaj čovjeka, na vapaj ovog vremena. Mi kao redovnici nemamo ništa osim nade; spašeni smo nadom i za nas je nada sve. Naši zavjeti su govor nade; govor nade koja je prisutna, ali u isto vrijeme je i s onu stranu svega. Nada je za redovnike definitivni oblik sreće. Mi smo kontinuitet ostatka izraelskog naroda; ljudi koji ništa nemaju osim Boga. Ako smo autentični onda smo izazov i zov, sposobni probuditi i privući. Oslonci u našem hodu u kojem bi trebali biti svjetionici nade su Abraham i Isus. Abraham koji je vjerovao protiv svake nade i Isus koji je sve ovo prošao. Mi nismo drugo nego produžena egzistencija Isusa Krista; uprisutnjenje Krista danas. (Usp. LG 44)