Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Govoreći o odnosu Josipa i njegove braće, s. Marija je istaknula da čovjek koji osjeća da je ljubljen od Boga ne može mrziti. Jer se ljubomorna osoba ne osjeća ljubljenom i tako mjeri ljubav kojom su drugi ljubljeni. To se upravo dogodilo i Josipovoj braći. Mržnjom i ljubomorom koju osjećamo jedne prema drugoj dižemo ruke na Boga.

Sestra je nadalje istaknula da se Josip pokazuje kao spasitelj svoje braće jer ih vraća Ocu ali i brata bratu, ali prije prolazi put patnje, izdaje, osamljenosti i samoće. No ipak, naglasila je s. Marija, Bog ga ni tada ne ostavlje nego ide zajedno s njim te tako njegov blagoslov počiva na Josipu. Josip ostaje vjeran svome prvotnome pozivu. On je ostvario svoj san – poziv preko žrtve jer poziv se ostvaruje po prihvaćanju, po odvraćanju pogleda od nas samih. Žrtva se ne izabire, ona se prihvaća.

Tijekom našega susreta više puta je bilo istaknuto da možemo biti kćeri Oca jedino ako smo sestre jedna drugoj. I u svojim zajednicama često poput Josipove braće ne možemo prepoznati jedna u drugoj Josipa jer nam je glad – ono zemaljsko, važnije od Očeve ljubavi. Ako nismo kao sestre sve zajedno, ljubav je ranjena.

S. Marija je također naglasila da je vrhunac govora o Josipu kada braća shvaćaju da se ne mogu vratiti Ocu ako nisu svi zajedno. Tako i mi kao sestre ne možemo na sv. Euharistiju ako nismo sve zajedno u duhu jer nam se postavlja pitanje: A gdje ti je sestra tvoja? Svoj poziv možemo ispuniti jedino u zajedništvu s drugima, u zajednici.

Revolucija u zajednici se događa kada naš sinovski odnos prema Ocu prijeđe u bratski odnos prema braći. Na kraju našega susreta s. Marija nas je pozvala da u svojim zajednicama postanemo Jakovi te se počnemo uživljavati u ulogu Oca.

Svoje razmišljanje smo razvijale i po radu u skupinama te međusobnom dijeljenju vlastitih iskustava, kroz molitvu ali bilo je vremena i za zajedničku rekreaciju i međusobno druženje. Naš dvodnevni susret smo svečane završile sv. Euharistijom koju je predslavio fra Ljubo Kurtović, odgojitelj bogoslova Hercegovačko franjevačke provincije.U propovijedi je istaknuo da ćemo promijeniti naše zajednice kada počnemo mijenjati sebe. Da bi zajednica postala autentična mora postajati sve više molitvenom zajednicom jer bez Boga nismo u stanju ići drugima.

Obogaćene ovim susretom zahvaljujemo Bogu na svemu što nam je u svojoj neizmjernoj ljubavi podario tijekom ovoga susreta. Velika hvala i s. Mariji Pehar koja je učinila da nam ovaj susret uistinu bude dragocjen i životan.