Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Generalna skupština – UCESM-a

Subota, 14. 02. 2010.

U Częstochowi (Poljska) je od 8. do 14. veljače je održana XIV. generalna skupština UCESM-a (Unija europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica) na kojoj su sudjelovali članovi iz 37 različitih Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Europe. Hrvatsko redovništvo predstavile su s. Ružica Barić, članica Vijeća HUVRP-a, p. Piotr Palowski, član HKVRP-a i s. Anita Strujić, tajnica HUVRP-HKVRP-a, a redovništvo u Bosni i Hercegovini predstavljale su s. Marina Piljić, predsjednica Konferencije BiH, i s. Korona Cigić, članica Konferencije. Tema susreta je bila Redovnički život u Europi: povijesti nade i nada za povijest. 

Nakon pozdravnog govora s. Danute Wrobel, predsjednice Unije viših redovničkih poglavarica Poljske i članice Vijeća UCESM-a, Generalnu skupštinu je službeno otvorila predsjednica UCESM-a s. Lutgardis Craeynest, kmp. Cjelokupni rad Skupštine animirala je s. Enrika Rossana, kmp, pomoćna tajnica Kongregacije za redovnike. Susret je započeo predstavljanjem pojedinih nacionalnih Konferencija i članica UCESM-a.

Na temu Nada kao poslanje u Europi danas govorio je p. Jose Cristo Rey Garcia Porades, redovnik klaretijanac, doktor teologije, te profesor na teološkom fakultetu u Salamanki i Madridu. U svom izlaganju pokušao je dati odgovor na pitanja - Kako živjeti nadu u Europi danas; i što mi redovnici trebamo i možemo ponuditi svijetu danas? Naglasio je kako je redovnički život “Ikona Apokalipse”, znak nade i Onoga koji izvor nade, Isusa Krista uskrsloga, te je potakao sve sudionike riječima iz poslanice svetog Petra da Gospodin - Krist bude svet u srcima njihovim, da budu uvijek spremni na odgovor svakomu koji od njih zatraži obrazloženje nade koja je u njima. (usp.1.Pt. 3, 15).

Kako živjeti poslanje nade nastavak je teme o kojoj je govorio p. Jose, drugog dana susreta, ukazujući na svijet materijalizma i beznađa kojim smo okruženi, i u kojem redovnici trebaju biti ispunjeni “zanosom nade”, nade koja ne postiđuje i ljubavlju koja po Duhu prebiva u nama. (usp. Rim. 5, 1-5).

U cjelokupnom programu Skupštine održan je i okrugli stol u kojem su sudjelovali delegati Renovabis-a, članovi Konferencije Bugarske, Letonije i Bjelorusije, te izvještaj o radu Generalnog vijeća i financijsko izvješće UCESM-a.

Posljednjeg dana susreta pojedine nacionalne Konferencije su audiovizualnim putem predstavile planove za budući rad, po kojem bi bili znak i svjedočanstvo nade Europi danas.

Sudionici Skupštine su posjetili Auschwich, mjesto svjedočanstva ljudske patnje, gdje su sv. Maksimilijan Kolbe i sv. Edith Stain kao i mnogi drugi posvjedočili da je Krist jedina nada, snaga i svjetlo koje pobjeđuje svako zlo i grijeh onih koji su u tami, a u svetištu Božjeg milosrđa u Krakowu i pred licem Gospe Čestohovske, uputili su svoje molitve za sve one koji su bez nade i koji su potrebni Božjeg milosrđa, a svoje poslanje predali su u ruke Mariji, Majci nade i milosrđa. U međusobnom razgovoru, izmjeni iskustava, planova i ideja, sudionici su završili ovaj susret, obogaćeni novom nadom i odlukom biti glas koji viče: Dođi Gospodine Isuse, i znak Njegove prisutnosti Europi danas, kako je naglašeno u završnoj poruci XIV. generalne skupštine UCESM-a.

Izjava Generalne skupština – UCESM-a

Svim redovnicima i redovnicama Europe

1. Mi, članovi 37 nacionalnih konferencija redovnikâ/redovnicâ Europe (UCESM) okupili smo se u Czestochowi kako bi razmišljali o temi “Redovništvo u Europi: povijest nade, nada za povijest”.

2. Doživjeli smo snažno iskustvo zajedništva i Gospodinove prisutnosti prigodom posjeta koncentracijskom logoru u Auschwitzu, mjestima kršćanskih korijena Poljske u Krakovu i duboku duhovnost u svetištima naše Gospe od Jasne Gore i Božanskoga milosrđa.

3. Redovništvo u Europi, ne boj se! – to je riječ koju smo čuli. – Nastavi svjedočiti nadu muškarcima i ženama svoga doba. Ti sâm budi nada za sadašnjost i budućnost, kao što su to bili mnogi svjedoci i mučenici među kojima Maksimilijan Kolbe i Edith Stein. Imaj hrabrosti pjevati o životu zajedno s Jaganjcem koji se čini mrtav ali stoji na nogama (usp. Otk 5,6) u srcu povijesti svakog doba i svakog ljudskog života.

4. Živimo u dobu u kojem muškarci i žene hrle za srećom bez Boga… a nalaze dosadu i besmisao. I mi sami se možemo naći u napasti da izgubimo ljubav prema nadi. Ali svaki dan živimo veliku nadu kada vidimo da se iza željâ naše braće i naših sestara uvijek krije duboka potreba za duhovnošću i težnja za vrhunaravnim. Tko će utažiti tu glad i tu žeđ?

5. Redovnički život, Božji dar za Crkvu i svijet, uvijek je tijekom povijesti otvarao putove nade: davao je srce i ruke Bogu i bližnjemu.
To je danas naše poslanje. Neka naše kuće budu mjesta otvorena za sve, prostori molitve, radinosti i bratskog zajedništva, odraz onoga svjetla koje izvire iz vrela nade: Isusa Krista umrla i uskrsla za sve nas.

6. Osjećamo izazov biti živi dio velikih promjena koje se zbivaju na našem kontinentu. Duh Sveti nam svojim djelovanjem daje odlučnost i hrabrost da budemo nositelji nade za budućnost Europe. Zajedno s Marijom želimo živjeti u osluškivanju Riječi i u prihvaćanju Duha kako bi sudjelovali u missio Dei i bili u dijalogu sa svima.

7. Braćo i sestre, radosni što smo doživjeli ovo korisno iskustvo, vraćamo se svojim kućama kličući: Maranathà! Dođi Gospodine Isuse!
Neka naša nada bude jasna i čvrsta jer Onaj koji nas je pozvao na ovaj oblik života kaže: “Da, dolazim” (usp. Otk 22).