Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Dan posvećenoga života

Četvrtak, 02. 02. 2006.

Na Svijećnicu u četvrtak 2. veljače 2006. proslavili smo X. svjetski dan Bogu posvećenoga života. Euharistijsko slavlje u 18 sati u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Valentin Pozaić. Na početku okupljene brojne redovnice i redovnike pozdravio je predsjednik HKVRP fr. Ivan Iko Mateljan, op te je rekao da smo se okupili u ovoj zagrebačkoj prvostolnici da bismo zajedno zahvalili Bogu za poziv i zamolili ga za snagu na putu posvećenoga života – putu vjere, nade i ljubavi. Premda postoji strah zbog sve starije dobi posvećenih i čini se da sve propada, kako je istaknuo fr. Iko, redovništvo još nije kazalo zadnju riječ. Danas Bogu posvećena osoba treba biti prorok, unositi radost u depresivni svijet, promicati duh solidarnosti koji dolazi od samoga Boga koji je solidaran s nama. Veliki Papa je svima rekao: “Ne bojte se! Bog je na vašoj strani!” Bog će preko našeg djelovanja biti djelotvoran, efikasan. Kad smo u napasti da se gubimo, plašimo, sjetimo se scene prikazanja u Hramu. Ona nam govori: “Ne bojte se, redovnice i redovnici! Imali ste prošlost, imate sadašnjost, imat ćete i budućnost!” Sigurno ne radi nas samih. Ono što je Božja volja ne može nitko i nikako promijeniti. Na kraju fr. Iko je poželio da nama svima Dan posvećenoga života bude jedno nadahnuće za molitvu Bogu da on pošalje radnika u žetvu svoju.

Biskup Pozaić se u svojoj propovijedi oslonio na scenu prikazanja u Hramu i posebno je istaknuo žrtvu dviju posvećenih osoba: starca Šimuna, nepokolebive nade u Božje obećanje, i proročicu Anu. To su osobe vođene Duhom Svetim koje su se našle u pravo vrijeme na pravom mjestu, “ostale su u dobi, ne u zlobi”, pune radosti i svjetla, ne gorčine i cinizma.

Posvećena sam osoba – svaki dan prinosim dar, posvećen sam jednom zauvijek, moje posvećenje je trajno. Isus moli za svoje učenike, za njih posvećuje samoga sebe da i oni budu posvećeni u istini. Posvećenje posvećenog života započinje u krštenju i nastavlja se vatrom Duha Svetoga u potvrdi. Biskup Pozaić zapitao se u ime svih posvećenih: “Smijem li poreći svoj identitet, istinu svoga života, za danas, za vječnost?” Isus moli za učenike: “Posveti ih u istini i miru”. Istina je jedna, nedjeljiva. Isus nas poziva, mi smo poslani kao kamen bačen u vodu, koji širi krugove nade i ljubavi, prava i dostojanstva, svetosti i nepovredljivosti. A temelj je svemu to da je Bog ljubav. Osnovni je zakon ljubav upisana u samu narav Crkve. Biskup je naglasio da život posvećenih osoba treba biti hod za Kristom u ljubavi. Kršćanski program je program Dobrog Samaritanca. Kršćansko srce je ono koje čuje krik s križa: “Žedan sam ljubavi!”

Biskup Pozaić smatra da je posvećena osoba živa plamteća svijeća, životvorna snaga koja živi od te svoje ljubavi. U tišini ljubavi koja se klanja pred Isusom slušamo životne pozive, znajući da je svaki Isusov poziv ujedno i blagoslov. I za obitelji iz kojih smo pozvani. On otvara nove horizonte života svima koje traže Svjetlo, Put. Istinu i Život. Posvećeni živi u Božjoj blizini i sam postaje blizina onima koji su oko njega. Papa Benedikt XVI. stavi svima na srce i u središte razmišljanja ljubav. A koliko onima koji žive posvećenim životom? Blagdan susreta Isusa u Hramu treba nas potaknuti da izađemo ususret svome narodu. Biskup je pozvao nazočne posvećene osobe da budu oni koji su u čekaonici, a ne spavaonici ovoga svijeta. Temeljne su nam kreposti vjera, nada, ljubav. Prava ljubav je trajna, neopoziva, vječna. Za to se isplati živjeti, služiti i umrijeti! Potaknuo je na kraju radosno živjeti veličanstvenu avanturu posvećenog života i završio propovijed riječima molitve pape Benedikta XVI. Majci Božjoj: “Sveta Mario, Majko Božja, ti si dala svijetu istinsko svjetlo, Isusa, svoga Sina – Sina Božjega. Ti si se potpuno prepustila Božjem pozivu i tako postala izvor dobrote koja izvire iz njega. Pokaži nam Isusa. K njemu nas vodi. Nauči nas upoznavati ga i ljubiti, da bismo i mi mogli postati sposobni za istinsku ljubav i biti izvori vode žive usred žednoga svijeta”.