Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

70. obljetnica kanonskog utemeljenja Karmela u Brezovici

Subota, 26. 12. 2009.

U prigodi 70. obljetnice kanonskog utemeljenja prvog ženskog klauzurnog Karmela u Hrvatskoj zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je na Stjepanje, 26. prosinca u svetištu Bezgrešne Kraljice u Karmelu u Brezovici, svečanu euharistiju. Uz njega su suslavili mr. o. Vinko Mamić, dr. o. Ivan Fuček, dr. fra Ante Crnčević i don Žarko Vladislav Ošap.

U prigodnim riječima biskup Šaško objedinio je božićno otajstvo, sedamdesetu obljetnicu kanonskog utemeljenja Karmela i sjećanje na svoje prezbitersko ređenje, kao i na prvo euharistijsko slavlje koje je predvodio u Stepinčevu Karmelu prije sedamnaest i pol godina. “Neodvojivo se spominjemo i blaženoga Alojzija Stepinca kojemu je ovaj samostan bio jedno od najvećih i najdražih uporišta njegova života”, rekao je, između ostalog, biskup Šaško i čestitao sudionicima slavlja Rođenje Kristovo, otajstvo Božića, “na koje nemamo pravo, nego nam se objavljuje i daruje Božić kao drama prisutnoga Boga i odsutnoga čovjeka; drama čovjeka koji se teško otvara Bogu i teško prihvaća novost Božje prisutnosti”. Biti svjedok novoga puta, puta raspetoga i uskrsloga Nazarećanina, to je značilo Stjepanovo gorljivo i neustrašivo naviještanje Božje riječi i svjedočenje, po mudrosti Duha i znamenjima koja je činio. Štoviše, “upravo je sličnost Stjepanova mučeništva i Kristova umiranja ono što opravdava sljubljenost Božića i današnjega blagdana”, istaknuo je propovjednik. Osvrnuo se i na Savla kao rubni lik u zakonu linča, koji je progonio sve sljedbenike novoga puta, dok ga nije obasjala svjetlost pred Damaskom, “nakon koje mijenja svoje ime u Pavla i postaje od lovca lovinom, od krvnika postaje žrtvom”.

Božićno otajstvo uspjelo je lik sv. Stjepana, sveca kakve redovito zamišljamo, i lik sv. Pavla, drugačijeg sveca, stopiti u “isti novi put, koji nikada neće zastarjeti. Isusovo svjetlo ih je privuklo, zatim odvojilo i ponovno združilo u otajstvu života”, istaknuo je biskup Šaško. Na kraju je spomenuo potrebu takvih uzora vjere današnjem čovjeku, koji se neće bojati ljudi, koji će ljubiti neprijatelje i preobražavati svijet.

Karmelićankama je biskup posebno zahvalio za njihovu duhovnu prisutnost u Zagrebačkoj nadbiskupiji i u Hrvatskoj, te je rekao: “Zahvaljujemo sestrama za žrtve, molitve i skrb koju prinose da nas prožima radost u kršćanskom životu. One, premda izgledaju udaljene, zrače istu svjetlost i njihova prisutnost ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Želim vam da tako izgrađujete svoj život i svjetlom preobražavate svijet, moleći za Crkvu i darujući njoj svoje žrtve”. (ika)