Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

52. obljetnica smrti službenice Božje Marice Stanković

Četvrtak, 08. 10. 2009.

Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je u četvrtak, 8. listopada u zagrebačkoj katedrali misu u povodu 52. obljetnice smrti službenice Božje Marice Stanković. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, među kojima i postulator kauze u procesu beatifikacije službenice Božje Marice Stanković mr. Milan Pušec, sudac delegat u procesu beatifikacije mons. Vladimir Stanković, voditelj Teološke komisije u procesu prof. dr. Bonaventura Duda, članovi Povijesne komisije prof. dr. Marko Matić i vlč. Anđelko Košćak, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima o. Ivan Paponja, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa prof. dr. Stjepan Baloban, te postulator kauze bl. Ivana Merza dr. Božidar Nagy. 

Misi su uz brojne suradnice Krista Kralja, nazočili i hodočasnici iz Krka koji su pod vodstvom vjeroučiteljice Mirjane Žužić pohodili i grob službenice Božje.

Govoreći o službenici Božjoj Marici Stanković, biskup Šaško u homiliji je istaknuo kako ga je među mnoštvom zapisa što ih je ostavila službenica Božja posebno privukla ljepota nenametljivosti i ljudskosti, njezino trpljenje prožeto Kristom, ali življeno u krilu ljudskih granica. Zadivilo me s kolikom je vjerodostojnošću i poniznošću opisala godine svoga petogodišnjega zatočeništva. Nije skrivala svoj strah, premda izvana nije odavala žalost, kaže da je u duši bilo mračno. Potresno je čitati njezine opise ljudskoga stvora u kušnji koji je tražio i svjedočio svoju ljudskost u kušnji, ali i pripadnost nebu, rekao je biskup. Istaknuo je Maričinu ljubav prema domovini na poseban, kršćanski način, o čemu je 1955. zapisala misli „ja volim Hrvatsku, volim je do krvi i suza, ali više me obuzimaju pitanja koja nisu od ovoga svijeta. I moja najveća bol bila je u odricanju nevidljivoga, u bježanju od nenaravnoga, prividu gubitka vječnosti. Da prividnom, jer Bog ne može ostaviti onoga koga ljubi. Pa nije ostavio ni tebe, ni mene. Neće ostaviti ni Hrvatsku, rađa se nova Hrvatska. Hoćemo li je vidjeti, njezin lik ti i ja ne znam, uostalom svejedno je, glavno da i naše patnje tome posluže”. Dodao je da Maričina nova Hrvatska nije vođena političkim zakonitostima.

Iz karizme koja je progovorila o zajednici Suradnica Krista Kralja osjećamo da je nama povjeren dar, i on danas itekako ima smisla. Rečeno riječima sestre Marice „ne treba bježati od ljudi, svijeta, od vremena, već samo od zla u tome vremenu, a drugo je sve naše i ljudi - Božja djeca, i vrijeme - djelo Božjih ruku i prilike - Božje pripuštenje”. Ta je istina pretočena u euharistiju, od nje je živjela sestra Marica, nju je voljela i u najtežim trenucima kušnje. Prije blagoslova mr. Pušec je u ime Postulature i suradnica Krista Kralja zahvalio biskupu na predvođenju misnog slavlja i iznošenju u propovijedi svojeg motrenja sestre Marice. Istaknuo je i kako je Crkveno sudište pod vodstvom mons. Stankovića od 16. studenoga 2006. kada je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvorio postupak za beatifikaciju do sada održalo 26 sjednica, ispitalo 23 svjedoka i sakupilo dragocjena svjedočanstva očevidaca o kreposnom životu službenice Božje.

Misno slavlje pjevanjem je uveličao Zbog zagrebačkih bogoslova. (ika)