Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

23. redovnički tjedan

Subota, 22. 09. 2007.

“Stanje i perspektive apostolsko-pastoralnog djelovanja redovnika i redovnica u Republici Hrvatskoj”

“Spremni slušati i razgovarati o brojnim pitanjima svog redovničkog identiteta i o svom mjestu u Crkvi“, hrvatske redovnice i redovnici okupili su se na svoj središnji skup - Redovnički tjedan. 23. Redovnički tjedan o temi “Stanje i perspektive apostolsko-pastoralnog djelovanja redovnika i redovnica u Republici Hrvatskoj” održan je 21. i 22. rujna 2007. u franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi. Sve nazočne pozdravio je na početku predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara fra Ivan Paponja, TOR, i izrazio nadu da će predavači i razgovori na susretu pružiti redovnicama i redovnicima orijentaciju i praktične smjernice za apostolat i pastoralni rad u ovom času hrvatskoga društva i njegova ubrzanog razvoja.

U petak, 21. rujna prvo predavanje “Smjernice Vijeća za posvećeni život HBK” održao je mons. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i udruge apostolskog života. Vijeće za ustanove posvećenog života i udruge apostolskog života je tijelo Hrvatske biskupske konferencije usmjereno prema redovništvu. Biskup Bogović pokušao je u svom izlaganju prikazati što je učinila HBK glede posvećenog života na našim prostorima. Zatim je predstavio rad Mješovite komisije kao zajedničkog tijela HBK, HKVRP i HUVRP, govorio je o plodnim susretima biskupa-članova HBK i provincijala, o dva susreta viših redovničkih poglavarica i članova Stalnog vijeća HBK. Teme kojima su se te strukture bavile različite su: od financijskih pitanja, ugovora sa župama, nacrta ugovora o preuzimanju službi časnih sestara u crkvenim ustanovama do pastorala zvanja, mjesta i uloge redovništva u Crkvi, karizmatskih pokreta i seminara, pastorala u mjesnoj Crkvi i redovničke karizme. Biskup Bogović kratko je prikazao pothvate Vijeća za ustanove posvećenog života u vremenu njegova predsjedanja.

U raspravi nakon predavanja koju je animirao fra Petar Cvekan, OFM, redovnice i redovnici su iznijeli prijedloge da se Vijeće za ustanove posvećenog života češće sastaje, da nastavi rad Mješovita komisija, da bude veća suradnja između redovnika, redovnica i HBK; izrazili su želju da “propusnost” u crkvene strukture bude veća, da se pojača unutarcrkvena komunikacija. Nakon kratkog odmora i pripreme zajedno se slavila euharistija koju je predvodio mons. Mile Bogović. U propovijedi govoreći o sv. Mateju apostolu biskup je naglasio kako je život sv. Mateja dobio puni smisao nakon susreta s Isusom, kada je shvatio da je moguće u Isusu biti oslobođen od grijeha. Matej je napravio veliki iskorak onda kada je krenuo za Isusom. Redovnici, monasi na Istoku zovu se “podvižnici”. Svaki redovnik napravio je jedan “podvig” kada je krenuo u redovništvo. Oduprijeti se logici koja ide samo za preživljavanjem danas nije lako. Prihvatiti logiku Evanđelja - za to se traži veliki iskorak, posebni susret s Gospodinom. Biti u svijetu ali ne od svijeta - na to su pozvani svi kršćani a osobito redovnici i redovnice. Redovnici bi trebali u svijet unositi kriterije kršćanstva a to ne će uspjeti ako se izgubi osjećaj za molitvu. “Crkvi ste potrebni” ustvrdio je na kraju Biskup jer se preko redovništva i danas nastavlja Božji dijalog sa svijetom.

Popodnevni rad animirao je voditelj Komisije HKVRP za evangelizaciju fra Ivica Petanjak, OFMCap. Temu “Zakonodavstvo Crkve o pastoralnom djelovanju redovnica i redovnika u hrvatskoj Crkvi” obradio je dr. fra Viktor Nuić, OFM. Navodeći brojne citate iz crkvenih dokumenata predavač je naglasio da je apostolat temeljna komponenta posvećenog života. Redovnici i redovnice su nužno i duboko angažirani u Kristovom poslanju i njihov poziv obuhvaća i zadaću da se oni posvete poslanju, koje je bitni dio svakog posvećenog života. Fra Viktor je istaknuo dva osnovna vida apostolskog poslanja redovnika i redovnica: 1) svjedočenje posredstvom života odnosno primjerom vlastita života i 2) djelatni apostolat kao vanjski vid koji spada u samu narav redovničkog života. U drugom dijelu svog izlaganja kratko je prikazao što sve obuhvaća apostolat redovnika i redovnica. Povijest redovništva zaista je živa egzegeza Isusovih riječi: “Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće...” (usp. Mt 25, 40). U raspravi nakon predavanja bila su dotaknuta pitanja o tome koliko su redovnički ambijenti privlačni, što redovnici još mogu činiti i na kojem mjestu djelovati, jesu li svjedoci? Dan je završio molitvom Večernje.

Drugog dana u subotu, 22. rujna susret je animirala s. Martina Koprivnjak, sestra Naše Gospe. Dopodnevno predavanje “Zahtjevi redovništva u župskom i ne-župskom pastoralu” održala je doc. dr. s. Valentina Mandarić, franjevka od Bezgrješne. Koncipirajući temu predavačica je naglasila da će prikazati redovništvo pred zahtjevima suvremenog pastorala. U uvodnom dijelu istaknula je da je redovništvo u Hrvatskoj aktivno uključeno u ostvarenje temeljnog poslanja Crkve - navještaja Kraljevstva. To poslanje se odvija u uprisutnjivanju Krista u svijetu. Naglasila je da su Božji tragovi često zameteni u današnjem svijetu te da su stoga potrebni redovnici kao znak Božje ljubavi. U prvom dijelu svog izlaganja s. Valentina je govorila o redovničkoj karizmi pred novim zahtjevima suvremenog pastorala. Postavila je pitanja o tome što učiniti da posvećeni život progovori jezikom razumljivim suvremenom čovjeku, jesu li redovnici spremni ići onamo gdje je potrebno - na rubna mjesta, jer je zadaća redovništva otkrivati goruće probleme čovjeka i na njih odgovoriti vlastitom karizmom. Dalje je istaknula mjesto redovništva u izgradnji novog lica pastorala, u suradnji s laicima. S. Valentina progovorila je i o školi kao o privilegiranom mjestu za promicanje vlastitog stila i apostolata. Redovništvo treba biti opredijeljeno za siromašnog, malog čovjeka, a mediji i kvalitetna suradnja s njima daje mogućnost redovnicima za komunikaciju s društvom i u društvu. Na kraju je predavačica istaknula važnost “samostanskog” pastorala, stvaranja duhovnih oaza gdje bi se pojedinci mogli izbliza susresti s posvećenim životom i naglasila da samo življeno iskustvo može danas postati poruka za druge.

Nakon kratke diskusije i odmora koreferat na istu temu iznio je fra Robert Perišić, OFM, “iz perspektive života koji na župi živi već deset godina”, kako se sam izrazio. Predavač je odmah na početku izrekao svoje uvjerenje da redovnički život kao takav ne treba biti podređen nikakvom pa ni pastoralnom djelovanju. Kao redovnici “ne moramo sve činiti, ne moramo svi sve činiti, moramo si ostaviti vremena za Gospodina jer prazni ne možemo ništa”. Fra Robert je govorio o potrebi kvalitetnog zajedničkog života, o osobnom duhovnom iskustvu redovnika, o hagioterapiji unutar zajednica, o radu s ovisnicima, o duhovnim centrima, o duhovnim susretima po župama, o važnosti komunikacije, o misijama. Zapitao je sebe i prisutne: “Možemo li prihvatiti izazov da barem djelomično otvorimo naša vrata ljudima”? Da bismo to učinili, potrebno je živjeti ono što govorimo.

U podne su svi zajedno slavili euharistiju koju je predvodio mons. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački. U propovijedi, tumačeći Lukin izvještaj o pozivu apostola Petra, biskup je istaknuo da redovnici oslonjeni na Gospodina mogu i nemoguće, ako se rukovode u životu Kristovim temeljnim raspoloženjem: “Evo dolazim, Bože, vršiti volju tvoju”. Biskup Košić pozvao je prisutne redovnice i redovnike “gledati ono što dolazi i u tome pronaći Krista, ne zapetljati se u prošlosti”, povjerovati Gospodinovoj riječi: “Ne bojte se” i poći ususret hrvatskom društvu te tako pronaći jedino blago, jedini pravi životni dobitak - Krista.

Četvrto predavanje “Redovništvo pred izazovima naših društveno-političkih prilika” održao je dr. fra Ivan Šarčević, OFM. Započeo je pitanjem kako učiniti da Evanđelje bude izazov redovnicima a onda i čitavu svijetu. Iznio je svoje razmišljanje u kratkim poticajnim tezama u kojima je naglasio da smo došli u situaciju da nam izvan Crkve biva nametano i domoljublje i vjera. Zato je pred redovnicima zadatak nacionaliziranu vjeru pročistiti Evanđeljem. “Danas vlada moralna nevjerica da vrijedi biti dobar, a za dobre ciljeve izabiru se loša sredstva… Dosta nam je Crkve koja se stalno bori s prošlošću… S kim mi još ratujemo? Redovništvo je u krizi zato što smo se zatvorili temeljnim pitanjima, činimo autocenzuru, imamo strah od slobode, od istine, nedosljedni smo u svjedočenju”. Redovništvo treba preispitati svoj odnos prema svijetu. Moralnost je područje na kojem smo obvezni raditi, to je zajedničko područje politike i vjere. Moderno redovništvo bavi se samo sobom. Krivo je najprije sebe usavršiti: “Radi, pa ćeš se usavršiti!”. Predavač je kratko prikazao tri modela po kojima treba živjeti svaki kršćanin a pogotovo redovnik: Benedikt, Franjo i Toma More. Na kraju fra Ivan je odlučno pozvao sve: “Prestanimo mijenjati sebe, trebamo mijenjati svijet oko sebe, ne nasilno, nego Evanđeljem”. Zatim je uslijedila rasprava na temelju iznesenog.

Na kraju je predsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. Maria-Ana Kustura, SMI, zahvalila predavačima, svim sudionicima XXIII. Redovničkog tjedna i domaćinima Tjedna. U svojoj završnoj riječi izrazila je nadu da će ovi susreti pozitivno utjecati na kakvoću apostolsko-pastoralnog djelovanja redovnica i redovnika u sadašnjem trenutku i u stvarnim potrebama naše Crkve.