Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

22. Redovnički tjedan

Subota, 23. 09. 2006.

“Obnova shvaćanja duhovnog i intelektualnog u redovništvu”

Hrvatska redovnička obitelj okupila se na svoj središnji skup kao sestre i braća iz gotovo svih naših zajednica da bismo vidjeli što nam je zajedno promišljati, što nam je zajedno činiti, da bismo vidjeli kakav je smisao našega sutra. Tim je riječima 22. rujna o. g. predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara fr. Ivan Iko Mateljan, OP, otvorio XXII. Redovnički tjedan na temu: “Obnova shvaćanja duhovnog i intelektualnog u redovništvu”. Odgovarajući na pitanje glede izbora teme Predsjednik HKVRP je naglasio činjenicu da se većina rasprava koje međusobno vodimo najčešće svodi na pitanja ekonomskog preživljavanja i stvaranja boljih uvjeta. Došli smo u poziciju da više stavljamo naglasak na materijalno nego na intelektualno i duhovno. Zato je bila izabrana ta tema kako bismo vidjeli čemu nam ono intelektualno treba služiti. “Dobro je promišljati kojim je nam putom ići i kamo druge voditi da budu svoji, da budu osobnosti potkovane intelektualno i duhovno, da nas ne može svaki povjetarac nositi kamo hoće”, završio je fr. Iko i pozvao sve okupljene na Redovničkom tjednu “da se malo vratimo u svoju nutrinu, da vidimo što je u nama, tko smo i što smo zapravo”.

Prvo predavanje 22. rujna na temu, “Povijesni vid duhovnog i intelektualnog kod sv. Tome Akvinskog” održao je fr. Anto Gavrić, OP, i prikazao sv. Tomu kao vrhunskog intelektualca i velikog čovjeka molitve i kontemplacije. Bog je bio predmet i svrha Tomine misli. Molitva sv. Tome bila je bitno vezana uz njegov studij, uz intelektualni rad. Prije studija sv. Toma je uvijek žarko molio pred Raspetim, obraćao se Bogu: “Ti koji se nazivaš istinskim izvorom svjetla i mudrosti, udostoj se obasjati tmine moga uma zrakom svoga sjaja.” Da bi smo shvatili Tomu, njegovu misao, njegovu duhovnost, fr. Anto je prikazao kako je to zamišljeno u dominikanskom Redu čiji je Toma bio član. Studij je, prema sv. Dominiku, bitno sredstvo za uspješan apostolat i tome studiju, ako je potrebno, mogu biti podređeni i zahtjevi redovničkog života. No, nije samo studij bio važan braći u počecima Reda, nego i molitva. Povjesničari govore o gorljivosti prve braće u molitvi: nikada se nije dogodilo da bi crkva ostala prazna, bez braće u molitvi. Kad pogledamo osobnu duhovnost sv. Tome, vidimo čvrsto jedinstvo razuma i vjere. Filozofija i teologija, prema sv. Tomi, nastoji pomoći čovjeku u traženju sreće. Toma je gledao na studij kao na traženje sreće, a molitvi je povjeravao solidnost svakog svog spisa. Stavio je napisanu knjigu pred Raspelo i molio Boga da ono što se njemu sviđa “žarko žudi, da to razborito traži, istinski spozna i savršeno ispuni na hvalu i slavu Imena Božjega”.

Nakon kratke rasprave redovnice i redovnici su zajedno slavili euharistiju koju je umjesto uzoritog kardinala Josipa Bozanića predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Valentin Pozaić. U propovijedi je biskup Pozaić naglasio kako smo svi potrebni u izgradnji Kraljevstva. Zapitao se, koliko je potrebno intelektualnog i duhovnog da bi se shvatilo kako Gospodnja istina živi i koliko se duh ljudski uzdiže prema spoznanju istine. Ako netko nekoga želi privesti vjeri, potrebno mu je ispravno mišljenje, mudra duša. “Ne djelovati prema razumu protivi se Božjem biću”, istaknuo je Biskup i poručio da je pred nama zadatak – ponizno, nesebičnom ljubavlju, radosno služiti, spremni učiniti sve na što nas Bog zove.

Popodnevnu temu, “Intelektualno i duhovno u redovništvu danas s pomakom naglaska na ženske redovničke zajednice” obradila je s. Marija Pehar, ŠSF. Naglasila je da suprotnost spoznaji nije vjera, nego sljepoća i laž. Pojam vjere je povezan sa spoznanjem i priznanjem Krista kao Spasitelja i Gospodina. Teološka spoznaja može pomoći individualnoj vjeri da ostane u Riječi Božjoj, da ne propadne pod pritiskom krive pobožnosti. Kršćanska teologija traga za razumijevanjem onoga što bi trebala vjerovati. Napetost u shvaćanju duhovnog i intelektualnog u redovništvu postoji oduvijek i proizlazi iz kulture neznanja, općeg relativizma. Intelektualno se sumnjiči, obezvrjeđuje, marginalizira, kao da spoznanje o Bogu isključuje priznanje Boga. Otpor prema studiju kao putu događa se iz dva razloga: intelektualno zalaganje je odluka za teži put koji nitko ne bira rado i to se zalaganje suočava sa širinom znanja i sa širinom vlastitog neznanja. U drugom dijelu svog izlaganja s. Marija je prikazala iskustvo žene kod koje vidi strah prema intelektualnome te pomak prema spiritualnome. Ne postoji konflikt između intelektualnog i duhovnog. Duhovnost je skladna. Intelektualno je nezaobilazna dimenzija vjere. S. Marija je zaključila da trebamo biti poučljivi i otvoreni, a to nas spašava od egoizma i otvara prema Bogu.

U raspravi nakon predavanja čuli su se pozivi da se vratimo na svoje izvore, koje smo intelektualno i duhovno zaboravili, dok negdje lutamo, te da trebamo učiti primjenjivati nakupljeno znanje, da duh naših zajednica mora doći u sveučilišta. Problem je danas da kod mladih, a tako i posvećenih osoba, nema jake motivacije za studij. Trebamo vratiti u naše redovničke zajednice jednu važnu službu – da u zajednici bude osoba zadužena za njezin duhovni i intelektualni rast, da budemo zajednice gdje se “svađaju” oko teoloških pitanja.

Drugog dana, 23. rujna, dopodnevno predavanje, “Duhovno-intelektualna i kulturna formacija u redovništvu” održao je fra Ivan Ivanda, OFM. Govorio je o kulturi riječi, o nasilju riječi i o vrijednosti šutnje. Posvećene osobe su nositelji Riječi, i zato nam je dužnost izgovarati utješne, izgrađujuće riječi. Prikazujući kulturu humora fra Ivan je istaknuo da je istinski humor svojevrsna reinterpretacija zbilje, ozbiljnosti, pokušaj da se prikaže nešto na drugi način, da se unese ozračje olakšanja i optimizma, da se nasluti tračak smisla i opravdanja u svakoj situaciji. Redovnički humor još više treba biti odraz duboke prožetosti našeg veselja, radosti i smijeha Bogom. Predavač je u svom izlaganju nastavio da redovništvo zahtjeva potpuniju i sveobuhvatniju naobrazbu. Zato je prijeko potrebna intelektualna formacija. Ta intelektualna formacija treba biti u službi vjere. Znanje je proces koji uvijek iznova zahtjeva napor i odricanje. Trebamo uvijek htjeti učiti, ne samo iz pisanih knjiga, nego i iz knjige života. Duhovna formacija u redovništvu je kruna svega. Biti duhovan znači neprestano ulaženje u središte iz kojega sve proizlazi i kojemu sve se vraća, i to je pretpostavka s kojom redovništvo izlazi na put. Izbjegavanje sučeljavanja sa zahtjevnošću intelektualne formacije je bježanje od “oštrice” redovništva kao takvoga.

U sklopu Redovničkog tjedna bila je predstavljena knjiga Juraj Slovinac, “Dvorac djevičanstva” koju je nedavno objavila “Kršćanska sadašnjost”. O knjizi su govorili prof. Josip Bratulić, o. Jozo Milanović, OSB, fra Zdenko Tenšek, OFMCap i vlč. Antun Šuljić. Predstavljanje je pjesmama uveličao zbor sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova i s. Cecilija Pleša, sestra Naše Gospe.

Četvrto predavanje, “Redovnici u uvjetima komunikacijske globalizacije” izložio je fra Mirko Mataušić, OFM. Crkva je započela put globalizacije svojim misijama. Danas je Crkva više objekt u globalizaciji. Fra Mirko je govorio o duhovnoj, o ekonomskoj globalizaciji, o Crkvi i civilnom društvu koje je nastalo kao prenošenje bratskih struktura redovničkih zajednica na društvo. Prikazao je stanje u crkvenim medijima koji imaju sve manje apsolutno značenje. Govoreći o intelektualnom i osjećajnom, predavač je istaknuo kako je danas intelekt naglašen, a osjećaji su zapušteni. Prikazao je verbalnu i neverbalnu komunikaciju te razotkrio sve dijelove komunikacijskog procesa. On je naglasio da su ondje gdje ne postoji duhovna zrelost rezultati su pogubni, ali redovništvo tu nije bespomoćno te može i mora pridonijeti spasenju svijeta.

Na završetku ovih Duhom i sadržajem bogatih dana posvećenih “Obnovi shvaćanja duhovnog i intelektualnog u redovništvu” sve sudionike Redovničkog tjedna pozdravila je predsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. M. Emila Barbarić, KM. U završnoj riječi s. Emila je zahvalila Gospodinu kao i sestrama i braći “za ovo zajedništvo koje nam omogućuje da barem na kratko zastanemo, osvrnemo se oko sebe i zagledamo u ono bitno, kako bismo mogli prepoznati temelje na kojima se sa sigurnošću grade naša duhovna i intelektualna obzorja”. Izrazila je uvjerenje da nas je ovaj Tjedan “iznova ohrabrio za temeljno opredjeljenje koje nas je i dovelo u redovnički život i u njemu svednevice vodi”.