Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

175. obljetnica osnutka družbe Klanjateljica Krvi Kristove

Srijeda, 04. 03. 2009.

(4. ožujka 1834. – 4. ožujka 2009.)
Sve je otpočelo u Vallecorsi, malom mjestu u Južnom Laziju u Italiji, na području ondašnje Papinske države. Prema današnjoj podjeli prostor odgovara pokrajinama Frosinone i Latina. Tu je 4. veljače 1805. rođena djevojčica Marija Matilda od roditelja Giovanija De Mattias i Ottavije De Angelis.

Narod mjesta zarađivao je kruh zemljoradnjom, stočarstvom i obrtništvom. U to vrijeme život je bio težak i nesiguran. Još više zbog planinskog karaktera kraja i siromašnog terena, zbog nevolja različitih vrsta koje su prouzročile izoliranost stanovništva i blizine granice s Napuljskim kraljevstvom. U svakom slučaju ne radi se o jednom ‘mirnom’ mjestu. Naprotiv. Razbojništvo je bjesnjelo i izazivalo kaos i mržnju. Povijesni trenutak sa svojim izmjeničnim slijedom i brojnim promjenama vlasti svjedoči o nastajanju prepirki, mržnji i osveta, koje su često završavale krvavim sukobima…

I upravo prolijevanje ljudske krvi bilo je za Mariju poticaj na dublje promišljanje o prolijevanju otkupiteljske Krvi… Marija otkriva: Kristova ljubav prema svim ljudima je ljubav koja se očituje na križu, gdje on prolijeva svoju Krv, daruje svoj život za spasenje svijeta. Marija je shvatila: ova ljubav očekuje odgovor! I ona treba učiniti nešto za prestanak prolijevanja ljudske krvi! Ona treba dati nešto kao zadovoljštinu za tolika zla…! Ona treba… Pred Raspetim, koji je trpio i prolio krv zbog naših grijeha, svaka naša i najmanja žrtva i patnja postaju mali doprinos.

Marija je vjerno slijedila Božja nadahnuća i istom vjernošću na njih odgovarala: pozvana je i drugima prenijeti spoznaju o Kristovoj ljubavi sve do križa… A to najbolje može učiniti kroz dar same sebe i to kroz poučavanje. Jer, neznanje je najveći izvor zla.

Zato s prvim suradnicama i krajnje poslušna crkvenoj vlasti, 4. ožujka 1834. u malom mjestu Acutu daje temelje novoj zajednici u Katoličkoj Crkvi pod nazivom Klanjateljice Božanske Krvi. Što je ta zajednica značila za one prostore dobro se vidi iz njezinog pisma, upućenog bratu Micheleu samo pola godine nakon utemeljenja: “Oh, koliko se dobra čini u ovom mjestu! Dnevno dolazi oko 100 djevojaka u školu. Neke od njih blagdanom dolaze na pobožne vježbe, a drugim ženama koje dolaze kako bi naučile o Božjim stvarima, daju se prikladne pouke. Molite i recite drugima da mole, kako bi Gospodin otvorio put i drugim djelima milosrđa, te se u potpunosti izvrši božanska volja.” (9. rujna 1834.)

U njezinom planu bile su učiteljice, apostoli, žene koje će služiti drugim ženama, svjedoci koji će propovijedati evanđelje riječima i životom, aktivne kršćanke, misionarke…
Tako je staza Marije De Mattias s vremenom postala put kojim su se uputile mnoge žene i njim koračaju punih 175 godina… Postao je to put kojim su Klanjateljice Krvi Kristove stigle do brojnih mjesta ove zemlje, različitih krajeva, naroda i kultura…, jer je pred njima svijetlio primjer svete Marije De Mattias i hrabrila ih njezina vjera i nada:
„Svoje sam nade stavila u zasluge Predragocjene Krvi Isusa Krista, i nadam se da se neću postidjeti. On je onaj koji mi je ulio ovu veliku želju pomagati dragom bližnjemu u sadašnjim vremenima, koristeći sva moguća sredstva kako bi se siromašni grešnici iskreno obratili Bogu. U ovom Institutu naći će svatko potrebnu pomoć i to za sva vremena, a mi smo spremne uvijek se žrtvovati, dati također i život za spasenje duša.“ (6. prosinca 1838.)