Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Franjevci (OFM) (Provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru)

Poglavar : fra Josip Sopta

Trg sv. Frane 1
23 000 Zadar

Telefon: 023/ 250-468

Faks: 023/ 250-467

E-mail: provincijalat-zadar@zd.t-com.hr

URL: www.ofm-sv-jeronim.hr

Gospodine,učini me oruđem svoga mira,
Gdje je mržnja,da donosim ljubav!
Gdje je uvreda,da donosim praštanje!
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!
Gdje je zabluda, da donosim istinu!
Gdje je sumnja, da donosim vjeru!
Gdje je očaj, da donosim nadu!
Gdje je tama,da donosim svjetlo!
Gdje je žalost, da donosim radost!

Jer tko se daruje,prima;
tko prašta,bit će mu oprošteno
i tko umire sebi,rađa se za vječni život!

• Provincija sv. Ćirila i Metoda
• Provincija sv. Jeronima
• Provincija Presvetog Otkupitelja
• Provincija Uznesenja BDM
• Provincija Bosne Srebrene
• Slovenska provincija sv. Križa
• Ordo Fratrum Minorum




Naša pokrajinska zajednica (provincija), pod zaštitom sv. Jeronima, proteže se na području Dalmacije i Istre, sa svojim samostanima na priobalju i otocima, od Rovinja do Kotora. Njezini članovi djeluju apostolski u 10 biskupija.

1. Povijest Provincije

Provincija je nastala u okviru stare franjevačke “protoprovincije” zvane nekada “Skalovnije” ili “Sv. Serafina”, koje je subaštinica. Provincija se već u 13 stoljeću organizirala u četiri manje upravne jedinice, zvane kustodije: istarska, rapska, zadarsko-splitska te dubrovačka, koje su zajedno brojile 25 samostana. Ime Sv. Jeronima usvojila je god. 1393. Pod uplivom poznatog obnoviteljskog pokreta, koji je bio u 14. i 15. stoljeću zahvatio mnoge crkvene Redove, i Franjevački Red i naša prostrana dalmatinsko-istarska provincija počela se razlikovati na svoj tzv. “konventualski” i na “opservantski” dio. Franjevci-opservanti oblikovali su tijekom 15. st. svoje dvije vikarije - zadarsku i dubrovačku, koje su god. 1517. proglašene “provincijama”, sa sjedištima u Zadru i Dubrovniku. Konačno pak, god. 1889., te dvije naše priobalne provincije bile su sjedinjene u današnju jedinstvenu “Provinciju sv. Jeronima”.

Kroz 20 stoljeća, poglavito uslijed dva svjetska rata, Provincija je doživjela više raznih promjena u osoblju, broju samostana i svojim unutrašnjim ustanovama (središta školstva i odgoja itd.). Na početku stoljeća brojila je 29 samostana, od kojih je poslije prvog svjetskog rata izgubila 4; od tih je 3 dobila natrag poslije drugoga svjetskog rata i k tome je dobila tri od mletačke provincije (na području Istre i otoka). Braća koja su već od oko god. 1930. djelovala među Hrvatima u Argentini, poslije drugog svjetskog rata organizirana su u “Kustodiju Prečistog Srca Marijina”. God. 1995. podređena je Provinciji i “Misija Pohođenja Blažene Djevice Marije u Crnoj Gori”.

2. Apostolat

U duhu i po nakanama svog svetog Osnivača redovnici ove Provincije vrše višestruki apostolat: propovjednički, vjerovjesnički, odgojno-obrazovni, kulturni itd., i to ne samo u granicama svoje pokrajine. Naročitu apostolsku djelatnost Provincija razvija u tzv. pučkim misijama, te pomoću raznih “pučkih” pobožnosti i vođenjem “Franjevačkog Svjetovnog Reda”. Usred i pomoću tako različite djelatnosti više se braće pred Bogom i crkvom prodičilo svojim svetim životom, već od prvih desetljeća našega opstanka među Hrvatima.

Imasmo i više braće koja su djelovala i na raznim područjima ljudskih znanosti, umijeća i kulture: karitativni djelatnici i ljekarnici (mislimo na daleko čuvenu Ljekarnu Male Braće u Dubrovniku), kao prosvjetitelji i čuvari kulturnog, književnog i muzejskog blaga naše povijesti i naših odgovarajućih proizvoda: mislimo napose na naše knjižnice, koje obiluju naslagama rukopisa i tiskanih svezaka, od brojnih prvotisaka (inkunabula, kojih imamo nekoliko stotina) do novijih nizova hrvatskih književnika. Među našim knjižnicama ističu se i brojem I kakvoćom sačuvanih knjiga dubrovačka, hvarska, poljudska, zadarska, košljunska i rovinjska.

Danas provincija broji, što u domovini što u raznim vanjskim područjima svoga djelovanja, 35 kuća. Sjedište joj je u Zadru, a mladi se odgajaju na Košljunu, na Poljudu i u Zadru. Ukupno broji oko 100 zavjetovanih redovnika, većinom svećenika.

Novije apostolsko djelovanje braće odvija se na dvadesetak župa, u redovitom propovijedanju i katehizaciji. U vođenju bratstva Franjevačkog Svjetovnog Reda i raznovrsnih duhovnih skupova. U nekim samostanima (Pazin, Košljun, Kraj-Pašman) braća se u novije vrijeme posvećuju više podržavanju, produbljivanju i širenju vjersko-duhovne kulture (samostani kao “žarišta").