Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Družba Božje riječi (Verbiti)

Kontakt osoba : o. Piotr Palowski

Kranjčevićeva 7
23 000 Zadar

Telefon: 023/ 331-336

E-mail: svdzadar@zd.t-com.hr

Devetnaesto stoljeće, iako natopljeno galikanizmom i jozefinizmom, probudilo je u katoličkoj Crkvi jake duhovne snage koje su nadahnule i uzrokovale mnogobrojne dobre pothvate. A ultramontanističke tendencije, nesklone redovničkim ustanovama, donijele su baš suprotne učinke: XIX. stoljeće zove se stoljećem novih redovničkih zajednica, prije svega misijsko-apostolskog profila.

Da nabrojim samo najpoznatije: Maristi, Marijanisti, Družba Srca Isusova, Družba Duha Svetoga, Oblati Bezgrešne, Bijeli Oci, Salezijanci, Palotinci i mnoge druge. Isto treba reći o novim i dinamičnim ženskim redovničkim zajednicama.

Među tolikim novim redovničko-apostolskim zajednicama nalazi se i Družba Božje Riječi (Societas Verbi Divini) koja se na njemačkom govornom području zove Steyler Missionare, od nizozemskog gradića Steyl u kojem ju je g. 1875. utemeljio blaženi Arnold Janssen. Njegova družba ima potpuno misijski profil. Njezin duh i cilj izražava konstitucija:

“Kao članovi Družbe Božje Riječi smatramo svojom dužnošću: navješćivanje Božje riječi svim ljudima, stvaranje novih zajednica Božjeg puka, poticanje njihova rasta i razvijanje njihove međusobne povezanosti kao i jedinstva s općom Crkvom. Prvenstveno radimo tamo, gdje Evanđelje nije još uopće naviještano ili gdje ga se navješćuje u nedovoljnoj mjeri, odnosno gdje mjesna Crkva još sama po sebi nije sposobna za samostalnost. Sve druge zadatke treba usmjeriti na ove prvenstvene ciljeve.

Tko stupa u našu Družbu mora biti spreman da, ispunjavajući našu misionarsku dužnost, pođe tamo kamo ga pretpostavljeni pošalju, pa i onda kad taj nalog traži napuštanje domovine materinjeg jezika i vlastite kulture.

Ova spremnost je bitna značajka našeg misionarskog zvanja. Subraća pak imaju uvijek pravo prijaviti se za misijski rad u drugoj zemlji odnosno u drugoj kulturnoj sredini.” (Konst. 101)

Kao što rekoh na početku: XIX. stoljeće bijaše stoljeće novih redovničkih zajednica, prije svega misijsko-apostolskog profila. Njemačka u ono doba nije imala misijskog reda. Ako je netko htio poći u misije trebao je otići u Francusku, Englesku ili Italiju, i tamo se priključiti kojem misijskom redu. Stoga je velečasni Arnold Janssen želio na podrčju njemačkog jezika utemljiti misijsku družbu. Javili su mu se prvi kandidati: student teologije Johann Baptist Anzer iz Regensburga (kasnije biskup u Kini), Franz Reichart iz Voralberga i župnik Bill iz biskupije Luxemburg.

Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza 1875g. obavljena je posveta misijske kuće u Steylu. Bijaše to rođendan Družbe Božje Riječi.

Nagli rast misijske zajednice u Steylu bijaše nezamisliv bez braće pomoćnika. Oni su pratili svećenike-misionare u prekooceanske zemlje: Kinu, Togo ili Južnu Ameriku. Tamo su gradili crkve, škole, misijske postaje i bolnice, podizali plantaže i farme.

Prva suradnica koju je Gospodin poslao Janssenu u Steyl bijaše Helena Stollenwerk. Njoj se kasnije pridružila Hendriana Stenmanns. Njih dvije morale su podugo čekati dok se Arnold Janssen nije odlučio osnovati zajednicu misijskih sestara Služavki Duha Svetoga.

Na blagdan Bezgrešnog začeća 1889 g. osnovana je Kongregacija misijskih sestara (S.Sp.S.-Congregatio Servarum Spiritus Sancti).

Već 11. rujna 1895 g. napustila je prva sestra Steyl i otputovala u Argentinu. Nakon temeljite pripreme osnovao je Arnold Janssen, na blagdan Bezgrešne 1896 g., klauzurne sestre Služavke Duha Svjetoga Vječnog Klanjanja (Congregatio Servarum Spiritus Sancti de Adoratione Perpetua). Dao im je posebno odijelo: ružičastu haljinu s bijelom koprenom. Time je htio naglasiti da sestre trebaju u strogoj odijeljenosti voditi život molitve i pokore, te po neprekidnoj molitvi-klanjanju pred izloženim Presvetim zazivati Božje milosrđe na cijelu Crkvu i njezine poslanike.

Još za svog života Arnold Janssen je odaslao misionare u Kinu, Argentinu, Togo, Ekvador, Brazil, Novu Gvineju, Čile, Sjedinjene Države gdje su preuzeli misijsku postaju među crncima, te u Japan, Paragvaj i na Filipine.

Na dan smrti Utemeljitelja (1909. g.) Družba Božje Riječi brojila je šest kuća za izobrazbu misionara, 430 svećenika, 600 časne braće, 450 misijskih i klauzurnih sestara, te preko 1000 sjemeništaraca.

Na Svjetski misijski dan 1975 g. papa Pavao VI. uvrstio je osnivača Družbe, Arnolda Janssena, a s njime i Josipa Freinademetza, misionara u Kini, u popis blaženih.

Zadatak Arnoldovih družbi je navješćivati Evanđelje posebno u smislu “prve evangelizacije”, osnivati nove i utvrđivati stare kršćanske zajednice. To se ostvaruje na različite načine: u dušobrižništvu, u Caritasu, u izobrazbi svećenika, u školama svakog tipa sve do sveučilišta, u radionicama za izobrazbu laikata, u znanstvenim institutima te u sredstvima javnog informiranja i u tiskovnom apostolatu. Družba Bože Riječi od smog početka svog postojanja nastoji otvoreno I s poštovanjem prema vjerskim tradicijama ljudi među kojima ostvaruje svoje apostolsko poslanje voditi dijalog, donoseći im Radosnu Vijest o ljubavi Boga “koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine” (1 Tim 2,4).

U ostvarenje Božje želje za sveopćim spasenjem angažira se velika misijska Arnoldova obitelj braće i sestara, ukupno: 10.229 članova.

Po statistici od 1997 godine: Družba Božje Riječi ima 5791 člana, uz to 48 biskupa; sestre Služavke Duha Svetoga: 3714 sestara u zavjetima, 177 novakinja i 123 postulantice; sestre Služavke Duha Svetoga Vječnog Klanjanja: 421 sestra u zavjetima, 35 novakinja i 29 postulantica.

Družba Božje Riječi trenutačno radi u 56 zemalja svijeta čineći tako zajednicu međunarodnom, koja uvijek radi na međunarodni način, što je tipično za ovu Družbu. Nikada jedna provincija ne preuzima neku misiju, već to čini vrhovna uprava u Rimu i šalje tamo međunarodnu grupu misionara koji više ne pripadaju svojoj domaćoj provinciji, nego uspostavljaju regiju odnosno provinciju tamo gdje rade.

Evo, kako tu zbilju izražava pravilo Družbe:

“Božja ljubav i milost sjedinila nas je iz različitih naroda i kontinenata u jednoj redovničko-misijskoj zajednici koja je posvećena Božjoj Riječi i nosi njezino ime.”

Drugi Vat. Sabor uči: “ Misijsko se vrijeme djelovanja odvija između prvog i drugog dolaska Gospodina, kad će se Crkva poput žetve sa četiri strane svijeta prikupiti u kraljevstvo Božje. Prije negoli dođe Gospodin, mora se Evanđelje propovijedati svim narodima.” (AG 9)

Arnoldove misijske zajednice nastoje biti vjerne svojoj redovničko-misijskoj karizmi i pozivu Crkve, koja je po svojoj naravi misijska.

Verbiti djeluju i u Hrvatskoj te žele na njezinom tlu ukorijeniti misijsku karizmu i misijski duh blaženog Arnold.