Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

Cisterciti (bijeli monasi)

Poglavar : p. Bruno Miro Trusić

Tome Bakača 53
10 450 Jastrebarsko

Telefon: 01/ 6282-110

E-mail: cisterciti@net.hr

Latinski naziv ovog Reda je ordo cisterciensis. Osnovao ga je, reformiranjem benediktinaca, 1098. godine sveti Robert, u mjestu Citeaux, latinski Cistercium, u francuskoj pokrajini Burgundiji. Značajan doprinos za širenje Reda u Europi dao je sveti Bernard iz Clairvauxa u 12. stoljeću.

Odijelo im se sastoji od bijelog habita i crnog škapulara. Kad sudjeluju u korskoj molitvi i zajedničkoj liturgiji oblače bijelu široku kukulu. U Hrvatsku su došli 1208. godine na poziv hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II., te u Topuskom osnovali cistercitsku opatiju. U 13. stoljeću još su osnovane opatije u Kutjevu i u Zagrebu na Dolcu. Sredinom 16. stoljeća cisterciti nestaju iz hrvatskih krajeva. Od 1982. godine cistercitska zajednica ponovno postoji u Hrvatskoj u Jastrebarskom. Osnovana je od cistercitske opatije Wettingen-Mehrerau iz Bregenza u Austriji i pripada istoimenoj kongregaciji.

Povijesni početak

Cisterciti su monaški red u Katoličkoj crkvi. Red je nastao krajem 11. stoljeća, godine 1098., kada je benediktinski opat Robert sa dvadesetak monaha napustio svoju opatiju Molesme (Francuska) i osnovao novi samostan u Citeauxu, želeći provoditi monaški život što vjernije prema pravilu sv. Benedikta. Od mjesta Citeaux ova grupa monaha je po mjestu boravka prozvana cisterciti.

Novi Red ispočetka se nije brzo širio. Tek dolaskom mladog Bernarda Red dobiva zamah i širenje, a Bernard postaje opat u Clairvauxu i pod tim imenom ulazi u povijest kao jedna od najznačajnijih osoba prve polovice 12. stoljeća.

Duhovni temelji

Molitva je prvi temelj cistercitskog monaškog života. Cisterciti se više puta na dan okupljaju u crkvi na koralno pjevanje časoslova - službe časova.

Rad prvih cistercita u srednjem vijeku bio je ispunjen teškim fizičkim poslovima na polju i u šumi. Bilo je i takvih koji su se bavili pisanjem i naukom. Povijesne prilike u prošlim stoljećima utjecale su na uključivanje cistercita u odgojne i pastoralne aktivnosti.

Lectio divina - duhovno čitanje, jedan je od putova prema osobnoj molitvi. Čitanje se isprepliće s razmišljanjem i molitvom.

Šutnja ne znači samo ‘’ne govoriti’’, niti je ona sama sebi cilj. Ona je pomoć u duhovnome životu. Ona je potrebna da bi se moglo slušati i čuti. Šutnja je mjesto susreta s Bogom i sa samim sobom.

Zajednička molitva - sedam puta dnevno

Cisterciti, kao ogranak velike benediktinske obitelji, nastali su u 11. st. u francuskoj opatiji Citeauxu. Svaki je samostan (opatija) autonoman, a predstojnik se naziva opat. Generalni opat, koji se nalazi u Rimu, pučki je rečeno čast a ne vlast. Opatije se ujedinjuju u kongregaciju koje su često ne samo internacionalne nego i interkontinentalne. Tako kongregacija Wettingen Mehrerau, nazvana po drevnoj i velikoj austrijskoj opatiji, kojoj pripada i Jastrebarsko, obuhvaća 23 muških i ženskih opatija iz Austrije, Italije, Slovenije, Švicarske i SAD-a. Zanimljivo je da su monahinje s vlastitim opatijama potpuno ravnopravne s muškima, pa tako npr. ravnopravno sudjeluju u izboru generalnog opata, kao što je to bio slučaj sa sadašnjim o. Maurusom de Estevom, Kataloncem iz španjolske opatije Poblet. Mora se priznati da je riječ o presedanu, ne samo u Crkvi nego i općenito u društvu ranoga srednjeg vijeka.

Kod svakog se cistercita na stolu u sobici obvezno nalazi: Sveto pismo, Pravilo sv. Benedikta i monaške Konstitucije. Monaški život je strogo asketski pod geslom koje se proširilo svijetom: ‘’Moli i radi!’’ Tijekom dana samostansko zvono sedam puta poziva monahe svećenike i tzv. korske monahe, tj. braću laike, na molitvu u koru u crkvi. Već ujutro u 5 sati je prva molitva ‘’vigilia’’, a dan završava molitvom u 20:30 sati. Molitve su pjevane na latinskom i hrvatskom jeziku. Još je jedna posebnost vezana uz cistercite jer imaju svoj vlastiti koral. Svaki je monah dužan tijekom dana dopodne i popodne obavljati neki fizički posao, a ostane mu vremena i za studij i odmor.

Cisterciti u Hrvatskoj

Otprilike sto godina nakon osnutka Reda, dolaze prvi cisterciti u Hrvatsku. Kralj Andrija II. pozvao ih je iz francuske opatije Clairvaux. Prva cistercitska opatija u Hrvatskoj bila je osnovano u Topuskom 1208. godine. Od opatijske crkve do danas se sačuvao samo portal gotičke crkve. Druga opatija bila je osnovana u Kutjevu 1232. godine. Od nje su ostali samo podrumi koje danas koristi Kutjevačka vinarija, koja na etikete svojih vina stavlja godinu osnutka cistercitske opatije. U blizini Zagreba bio je cistercitski samostan od 1257. koji se kasnije preselio na današnji Dolac. Tamo je 1315. osnovana nova cistercitska opatija. Danas je na tom mjestu crkva Sv. Marije na Dolcu.

Sredinom 16. stoljeća cisterciti nestaju iz hrvatskih krajeva, a vraćaju se ponovno nakon više od 400 godina. Od 1982. godine postoji cistercitska zajednica u Jastrebarskom. Osnovana je od cistercitske opatije Wettingen-Mehrerau iz Bregenza (Austrija) koja je i naslovna opatija istoimene kongregacije.

“Ora et labora” - moli i radi

Cisterciti djeluju pod benediktinskim geslom ‘’Moli i radi’’, a jedini su katolički monaški red koji se razvio u 11. st. iz benediktinskoga reda. Osobitosti su im da monasi međusobno ne razgovaraju, ne ulaze jedni drugima u sobe, mole se zajednički sedam put dnevno, a dužni su obavljati fizičke poslove, poput radova u vrtu i šumi. U srednjovjekovnoj Slavoniji bila su 4 muška i 2 ženska cistercitska samostana, a danas samo jedan u Jastrebarskom s 3 redovnika, dok je ukupno 5 Hrvata u redu cistercita.

Upravo su cisterciti iz Francuske u srednjem vijeku donijeli vinovu lozu u Slavoniju i bavili se proizvodnjom vina. U 12. st. posjedovali su zemlju negdje oko Vuke i kod Osijeka, a prvi pisani spomen imena grada Osijeka nalazi se u cistercitskom dokumentu iz 1196. godine.

Cisterciti danas

Danas hrvatskih cistercita, koji su godine 1982. preuzeli bivši dominikanski i potom franjevački samostan u Jastrebarskom, sada ima pet s vječnim zavjetima: dvojica svećenika, dvojica đakona i jedan korski monah. Zasluge za povratak bijelih monaha u Hrvatsku pripadaju pokojnom kardinalu Franji Šeperu.