Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara

• plan stranica i impressum
• kontakt
• RSS

• Naslovnica
• O nama
• Redovi i družbe
• Adresar
• Povjerenstva
• Statistički podaci
• Izdavaštvo
• Kontaktirajte nas

O nama

Perspektive za budućnost

Prošlo je vrijeme entuzijasta i amatera. Sada bi pomalo trebalo razmišljati o formiranju operativnijeg tajništva, dakle grupe koja bi tajniku/ici pomagala ne samo idejama, prijedlozima, već i radom.

Godišnji susret HKVRP-a i HBK-a treba i dalje podržavati, ali time nisu iscrpljene sve mogućnosti, pogotovo onu koju predviđa tzv. Mješovita komisija. Statuti te komisije, koja je formalno osnovana i u nas, predviđaju da se dva put godišnje održi sastanak, i to svih triju strana (HBK-HKVRP-HUVRP). Neko vrijeme, dok je biskup Škvorc bio pročelnikom ta je komisija dobro radila, čak je njezinom zaslugom izrađeno više dobrih dokumenata suradnje. Dakako, treba uvijek poticaja za takve sastanke. Uvijek su dolazili s naše strane. Ne bi loše bilo prelistati prijedloge i sugestije onih elaborata koji su već izrađeni, a mislim da nisu mnogo izgubili na aktualnosti. Leže negdje zatrpani pod zaštitom prašine naših arhiva, a velikim su dijelom upotrebljivi i korisni i za naše vrijeme.

U posljednjih petnaestak godina dobili smo nekoliko izvanredno dobrih i korisnih crkvenih dokumenata ("Bratski život u zajednici”, 1994. – “Posvećeni život”, 1996. – “Ponovno krenuti od Krista”, 2002….) Ima tu jako mnogo praktičnih poticaja i izazovnih prijedloga koji se odnose na budućnost. Ne znam koliko smo im sustavno pristupili. Na jednom mjestu (VC, 62) pobudnica govori o osnivanju zasebne komisije koja bi se trebala brinuti za pitanja i prijedloge koji se odnose na novije oblike življenja i djelovanja redovnika i redovnica. Iz konteksta, doduše, nije jasno je li to papa aludira na biskupe ili možda računa također i na senzibilitet redovničkih organizacija. U svakom slučaju, ne bi loše bilo razmotriti taj konkretan prijedlog.

U proteklom razdoblju za potrebe Konferencije i Unije naručena su i potom objavljena neka istraživanja iz područja redovničkog života i djelovanja. To je svojevremeno vrlo uspješno obavio zadarski franjevac o. Gabrijel Štokalo. Potom je bilo naručeno i objavljeno istraživanje sociološkog karaktera od strane stručnjaka Gordana Črpića. Mislim da su radovi i elaborati takve naravi dobri i potrebni, pa bi dobro bilo i danas razmisliti o jednoj potpunijoj sociološkoj studiji našega današnjega muškoga i ženskog redovništva. Došli bismo do vrijednih i zanimljivih rezultata. Bar tako mislim.

Četrdesetogodišnje iskustvo Konferencije i Unije je plodno iskustvo koje je obogatilo redovništvo i na našem tlu. Uza sve manjkavosti i propuste, naše su konferencije dosta toga učinile i na putu koncilske obnove domaćeg redovništva, održavanjem redovničkih tjedana, priređivanjem vijećanja odgojitelja, izdavanjem popratnih zbornika i tiskanjem prigodnih izdanja. To je doista poprilično i to ne treba omalovažiti kad se želi odvagnuti mjesto i uloga naših konferencija u pokoncilskom hodu naše Crkve.

A što tek reći o međusobnom upoznavanju, poštivanju i uvažavanju, zajedničkoj suradnji, uzajamnom obogaćivanju i prenijetim iskustvima – čega sve nije bilo u četrdesetak proteklih godina? I zato naš sud o proteklom razdoblju mora dobiti i više od prolazne ocjene.

Nekoliko planova koji mogu unaprijediti ulogu i mjesto naših konferencija u Crkvi uopće a napose među Hrvatima:

• Unaprijediti rad zajedničkoga tajništva priključenjem bar još dvoje članova suradnika;
• Ujediniti povjerenstva Unije i Konferencije koja pokrivaju ista ili slična područja;
• Vijećanju odgojitelja iskazati pažnju osobnim sudjelovanjem viših poglavara;
• Veću pažnju posvetiti organiziranju trajne formacije starije braće i sestara (npr. osmisliti zajedničko slavljenje jubileja duhovnim vježbama ili hodočašćem u Svetu Zemlju.);
• Izvidjeti mogućnost da se za starije i nemoćne redovnike i redovnice manjih zajednica organizira prikladna i odgovarajuća zajednička skrb, za ovisnike (gdje toga nema) organizirati mogućnost liječenja, za one u krizi pripremiti duhovno-psihološku pomoć;
• Materijale koji dolaze sa strane učiniti dostupnima široj bazi prevođenjem i izdavanjem zasebnog niza redovničke literature;
• Redovnički časopis “Posvećeni život” i glasnik HUVRP-HKVRP-a “Vijesti” redovito izdavati bar dvaput godišnje;
• Glasnik HUVRP-a i HKVRP-a izdavati dvaput godišnje;
• Studijski proučiti nove inicijative i poticaje zadnjih crkvenih dokumenata o redovništvu ("Bratski život u zajednici”, 1994. – “Posvećeni život”, 1996. – “Ponovno krenuti od Krista”, 2002.);
• Oživjeti djelovanje Mješovite komisije HBK-HKVRP-HUVRP ponudom konkretne teme ili problema;
• Izvidjeti mogućnost uključenja u zajednički rad zajednica svjetovnih ustanova, koje u nas postoje i od kojih neke žele sudjelovati u uzajamnom obogaćenju.

Osjećaš duhovni poziv?

Učini ovdje prvi korak-klik!

© 2009 Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica, sva prava pridržana | kontakt | plan stranica | RSS

Vrijeme zadnje izmjene: Četvrtak, 02. 02. 2012. u 12:55:00